Sam svoj doktor
Kao i mnogo puta do sada, trudimo se da odvojimo vlasnika od veterinara i da svakome dodelimo ulogu koja mu dolikuje u životu kućnog ljubimca.
Ali, isto tako, uvek smo se trudili da vlasnicima ukažemo na sve što sami mogu da urade ako primete i na vreme animiraju veterinara kako bi on mogao da obavi svoj posao.
U takvoj raspodeli uloga svi dobijaju, a pas najviše. Prvo, veoma često se i ne razboli, jer je na vreme alarmirano, ili bolest se na vreme uoči pa se ozbiljniji simptomi i ne pojave.
Bolesti organa za varenje
Kod ovakvih stanja vrlo je bitno na vreme upozoriti na promene koje se dešavaju kod psa. Ali, da bi to bilo moguće, potrebno je da vlasnik ima predznanje ili iskustvo koje pomaže da razdvoji važno od nebitnog, odnosno da zna na šta da obrati pažnju, a šta da odbaci kao nevažno.
Kod oboljenja organa za varenje možemo da posumnjamo na postojanje problema kada pas smanji količinu hrane koju obično pojede, izgubi apetit, počne da povraća ili dobija neprijatan zadah. Međutim, vlasnik ima još jednu mogućnost koja je, iako nije baš prijatna, veoma praktična.
Radi se o izmetu psa koji može mnogo toga da pokaže o trenutnom stanju digestivnog trakta njegovog vlasnika. Naime, zdrav pas defecira 1-2 puta dnevno i feces je čvrste konzistencije, mrko-sive do tamnožute boje, specifičnog mirisa i bez primesa stranih tela i nesvarene hrane.
Međutim, moguće je da se uz gorenavedene odlike pojavi i više varijacija koje ukazuju na različite stvari.
Ukoliko pas više puta dnevno mora da obavi veliku nuždu, možemo slobodno da kažemo da je došlo do poremećaja u varenju, ukoliko pre toga nije duže vremena gladovao pa se prejeo.
Kao poslednji stadijum neprilika sa varenjem podrazumeva se nemogućnost zadržavanja fecesa, što može da se desi usled paralize sfinktera anusa, uzrokovanog povredom u lumbosakralnom delu kičmenog stuba. Ova pojava može da bude praćena i nemogućnošću zadržavanja urina, ali to nije pravilo.
Bookmarks