Dar prirode - Zova


Po dobrim osobinama zova (Sambucus nigra) je poznata odavno: travarima jer leči mnogobrojne bolesti, poljoprivrednicima zato što popravlja kvalitet zemljišta, a od druge polovine 20. veka potvrdila se i kao dobar "čistač" radioaktivnih čestica. Raste svuda, najviše po vlažnim, zapuštenim mestima i po obodima šuma. Iako olista u rano proleće, prepoznatljiva je po sitnim, belim cvetovima jakog mirisa koji se formiraju kasnije.
U zavisnosti od nadmorske visine, cveta od maja do sredine jula. Bere se i sakuplja po lepom i suvom vremenu, čim cvasti počnu da se otvaraju. Suši se na izrazito promajnom mestu da bi se cvet brže isušio i manje potamneo.
Lekoviti zovini cvetovi sadrže heterozide, tanine, etarsko ulje, smolu, šećer, holin i organske kiseline. Koriste se za znojenje, da pojačaju izlučivanje mokraće, protiv nazeba, za lečenje organa za mokrenje i disanje, olakšavaju iskašljavanje i nezaobilazan su sastojak preparata koji blago pročišćavaju creva. Često se upotrebljavaju i u kozmetologiji s obzirom na to da omekšavaju kožu i čine je glatkom, dok kupka od ovih cvetova krepi telo.
Malo je poznato da su cvetovi zove jestivi, a najčešće se jedu pohovani.
U narodnoj medicini, za lečenje raznih oboljenja upotrebljavaju se i list, tamnoljubičaste bobice i unutrašnja kora zove budući da pročišćavaju creva i deluju protiv zatvora. U nekim krajevima od zrelih sočnih bobica zove priprema se rakija.
Stručnjaci podsećaju da je najbolje da se cvetovi, listovi, plod i kora zove, kupuju u prodavnicama zdrave hrane i biljnim apotekama. A beračima savetuju da zovu beru samo u čistim, ekološki očuvanim sredinama.
Osim ove vrste postoji i crvena zova (Sambucus racemosa), ali se u narodnoj medicini retko upotrebljava, najčešće protiv reumatskih tegoba. Ima crvene bobice čije seme sadrži škodljive sastojke, ali ako se seme odstrani iz bobica može da se koristi za pripremanje soka ili marmelade.