Likopen iz paradajza – lek za prostatu
Paradajz je zaista rajska biljka. Sa protokom vremena dolazi se do sve više saznanja o njegovoj lekovitosti. Tako, u poslednje vreme, sve je više informacija o lekovitosti jednog sastojka paradajza, njegovog crvenog pigmenta zvanog likopen kome se pripisuje najvažnija uloga u sprečavanju pojave raka prostate, od koga oboljevaju mnogi muškarci stariji od 50 godina. Uloga koju likopen ima u metabolizmu čoveka je toliko velika da bi je trebalo proglasiti za vitamin, npr mogao bi da bude vitamin L! Sam naziv likopen je dobio iz naučnog naziva paradajza – Solanum Lycopersicum. Prevedeno sa grčkog, Lyco znači vuk a persicum = breskva, dakle vučja breskva! Likopen je po svojoj hemijskoj građi tetraterpen, zbirne formule C40 H56,
sa 13 dvostrukih veza u lancu ugljovodonika i 8 izoprenih metil (CH3) jedinica, te je kao takav idealni intermedijum za sintezu mnogih drugih karotina, među kojima je i onaj najpoznatiji – beta karotin, provitamin A, te ksantofi li. Drugi naziv likopena je Ψ,Ψ (psi, psi)-karotin. Kao čista supstanca on je kristal crvene boje, koja nastaje kao rezultat apsorpcije dugih talasa vidljivog dela svetlosnog spektra od strane dvogubih veza atoma ugljenika. Kristališe na 172-173oC. Ne rastvara se u vodi. Rastvara se u ulju, najbolje u hladno ceđenom maslinovom zejtinu. Ova činjenica je malo poznata, tako da najveće količine likopena prođu kroz digestivni trakt a da se samo mali deo usvoji u tankom crevu i ubaci u krvotok.
Evo jednog recepta: 140 g paste od paradajza pomešati sa pola čaše maslinovog ulja, staviti u mkrotalasnu pećnicu i kuvati jedan minut, izvaditi posudu i ponovo promešati pastu viljuškom, pa ponoviti zagrevanje u istoj rerni još jedan minut, tako da masa dva puta proključa. Tom prilikom se uspostave veze između likopena i masnih kiselina, a kao takvi, ovi molekuli budu pristupačni čoveku. Ovakva, masna pasta, može se servirati preko makarona, pirinča, slane pite, tosta.
Oko 60% molekula likopena u krvi čoveka nalazi se kao cis – izomer. Nivo likopena u krvi direktno utiče na rizik od pojave karcinoma prostate. Da bi se čovek osigurao od ove opasnosti, potrebno je da svakoga dana pojede oko 400g zrelog paradajza, najbolje u vidu paste ili pirea. U tom slučaju količina se smanjuje na polovinu. U 100g svežeg, zrelog paradajza, nalazi se 6-7 mg likopena, a u sitnom, čeriju, oko 11 mg%. Ovo je razumljivo kad se zna da je čeri bogatji hranljivim materijama, tj. sadrži manje vode. Poluzreli, tzv. „rujni“ plodovi, koji se koriste u nekim zemljama, sadrže upola manje likopena. Mi i inače jedemo zrele plodove. Kako u organizmu uvek postoje masne kiseline, to se jedan deo likopena poreklom iz svežih plodova ipak usvaja, ali svega 20 – 25 % u odnosu na kečap pomešan sa maslinovim uljem. Ispitivanja tkiva različitih ljudskih organa pokazala su da se likopen najviše deponuje u testisima, onda u nadbubrežnoj žlezdi, pa tek onda u jetri, bubrezima, grudnom košu, plućima, koži, debelom crevu i jajnicima.
Bookmarks