Kako nastaje i nestaje stres
Većini ljudi koji su gledali poznati film Grk Zorba u sećanje se urezala poslednja scena kada glavni junak, nakon što su mu svi brižljivo planirani poslovni poduhvati propali, poletno zaigra sirtaki na peščanoj plaži. Da li ste u stanju da ostanete radosni i zahvalni čak i ako vam se sve kule sruše? Ako jeste, našli ste dobar način da prevaziđete stres.
Mnogo ljudi je danas napeto i nervozno zato što je moderni način života usredsređen na sticanje materijalnih dobara, koja su prolazne prirode. Ako težište svoje ličnosti vežemo za spoljašnje, materijalne stvari, mi gubimo unutrašnju ravnotežu, a time i nervnu i psihičku stabilnost. U celini je danas kod ogromne većine ljudi simpatikus (grana nervnog sistema koja utiče na ubrzavanje i pojačavanje funkcija kod čoveka) previše nadražen – jer svi trče samo za materijalnim dobrima i priznanjima od drugih. Preterana nadraženost simpatikusa dovodi do rasta krvnog pritiska, lupanja srca, osećaja anksioznosti... To su danas gotovo uobičajeni poremećaji, koje medicina naziva „funkcionalnim“, ali koji se vremenom neumitno pretvaraju u razne hronične, organske bolesti.
Svesni san
Ipak, nemojte misliti da je stres nešto što dolazi spolja i ugrožava naš nervni i imuni sistem. Ako pažljivo posmatrate ljude oko sebe, primetićete da događaji i situacije koji mogu da potpuno izbace iz ravnoteže određenu ličnost (ili određeni tip ličnosti), neku drugu osobu ostaviće gotovo potpuno ravnodušnom. Pre se može reći da je stres ono što mi sami proizvodimo, načinom na koji reagujemo na spoljašnje situacije. Zato je odličan način da izbegnemo stres sledeći: da potražimo težište i stabilnost u sebi samima, umesto u spoljašnjem svetu. U tome nam u ogromnoj meri može pomoći meditacija. Svi znamo da kada smo premoreni, pretrpani spoljašnjim informacijama, frustrirani, jedva čekamo da zaspimo, da oslobodimo mozak od opterećujućih utisaka i misli. Meditacija deluje upravo tako – ona je nalik na svesni san, pri kome ne gubimo pojam o sebi.
Potvrđeno, deluje pozitivno
Klinički je dokazano da meditacija blagotvorno utiče na telo, zdravlje i um, tako što nas opušta i odvaja od spoljnih nadražaja, baš kao što to čini i dubok, okrepljujući san, ali sa jednom bitnom razlikom: u meditaciji se to stanje postiže i održava na svestan način.
Prema Herbertu Bensonu, doktoru sa Harvarda, pokazalo se da meditacija smanjuje potrošnju kiseonika, smiruje i usporava rad srca, rad pluća, snižava krvni pritisak, povećava intenzitet alfa, teta, i delta moždanih talasa - što je sve suprotno od fizioloških promena koje se dešavaju prilikom stresa.
I ne samo to. Ako svakodnevno vežbamo da usmerimo pažnju duboko u sebe, ponovo ćemo uspostaviti kontakt sa onim kvalitetima ličnosti koje smo imali kao deca, a koje smo usled preteranog korišćenja uma duboko potisnuli tokom života. Meditacija pomaže da na površinu iznesemo vedrinu, neposrednost, spontanost, radost, ljubav i osećaj jedinstva – osobine koje svako dete prirodno ispoljava, a koje su i dalje ostale duboko skrivene i u svakom odraslom pojedincu. Zato meditacija može da u velikoj meri poboljša kvalitet individualnog života, povećavajući osećaj lične sreće i ispunjenja.
Fiziološke osnove subjektivnog osećaja
Prema pisanju nemačkog nedeljnika „Špigl“, na Univerzitetskoj klinici u Bostonu psiholog dr Helcel i neurolog dr Lazar nedavno su prvi put magnetnom rezonancom potvrdili da subjektivni osećaj opuštanja, rasterećenja i olakšanja koji donosi meditacija ima fiziološku osnovu – povećanje gustine sive moždane mase (regeneracija ćelija) i nastanak novih ćelija u delu mozga zaduženom za učenje i pamćenje (hipokampusu). Lekarskim jezikom rečeno, ovo doslovno znači: meditacija leči stres!
Jedna praktična vežba
Sedite na stolicu udobno, tako da vam je kičma uspravna, a ruke stavite na kolena. Zatvorite oči i koncentrišite se na svoj dah. Mi dišemo stalno, ali nismo toga svesni. Zato ćemo sada pokušati da svesno propratimo svaki svoj udah i izdah.
Primetićete da vam tokom ove vežba pažnja često odluta, pa počnete da mislite o ko zna čemu. Čim primetite da vam je pažnja odlutala, vratite svoju koncentraciju na dah. Pokušajte ovo tokom 6-7 minuta.
Sada zamislite da prilikom disanja ne dišete kroz nos ili usta, već da dah ulazi u vas direktno na sredini grudnog koša, na mestu koje biste dodirnuli kada biste naglašeno rekli „Ja“. Recite u sebi ili naglas „Ja“ i dodirnite to mesto prstima, a potom zamislite da dišete direktno kroz tu tačku.
Nakon 2-3 minuta pokušajte da osetite ili zamislite da sa svakim dahom ulazite sve dublje u svoj unutrašnji svet, koji je prostran, prazan i tih. Sa svakim dahom kao da zaranjate sve dublje u sebe, dok na kraju ne nađete mesto gde se osećate potpuno svesno, smireno i spokojno. To je središte vaše unutrašnje svesti. Ostanite tu sve dok vam je ugodno, a kad želite da završite vežbu, udahnite duboko nekoliko puta i otvorite oči.
Bookmarks