Obavezno jesenje djubrenje vocaka
Jesenje đubrenje ima za cilj da se unese neophodna količina hraniva potrebna voćkama, jer se tokom vegetacije znatna količina iskoristi za rast i razviće voćaka, lisne i drvne mase kao i plodova. Sve te količine koje su potrošene treba putem đubrenja vratiti u zemljište, kako bi ponovo bile pristupačne biljkama početkom naredne vegetacije.
Kasna jesen je period godine kada su poslovi u voćnjaku svedeni na minimum. Nakon završene zaštite bilja, potrebno je zasade pođubriti radi nadoknađivanja hranjivih elemenata potrošenih u vegetaciji. Đubrenje voćaka u ovom periodu sprovodi se organskim i mineralnim đubrivima.
Od organskih, najčešće se upotrebljava stajnjak, pri čemu treba voditi računa da to bude zgoreli ili poluzgoreli stajnjak. Najviše se koristi goveđi, mada se može koristiti i konjski, ovčiji, svinjski ili živinski stajnjak. Preporučljivo je unošenje tokom jeseni mada može i u rano proleće, kada se zaorava na dubinu od 100-115 cm, i unosi se svake 3-4 godine od 30-40 t/ha.
Treset se koristi u rasadničkoj proizvodnji kao i prilikom sadnje voćaka (3-5 kg/sadnom mestu).
Kompost je organsko đubrivo koje se dobija razlaganjem slame, šaše, smeća, komine, strugotine, i ostataka organskih industrijskih materijala. Može da posluži kao zamena za stajnjak prilikom sadnje voćaka i u rasadnickoj proizvodnji.
Tečno organsko đubrivo-osoka, nastaje od tečnih fekalija i ispiranjem stajnjaka iz obora i štala. Primenjuje se 3 do 4 puta u toku vegetacije za površinsko đubrenje voćaka i razblažuje se vodom.
Za mlade voćnjake je naročito korisno zelenišno đubrivo. Najbolji efekti se postižu zaoravanjem lupine, stočnog graska, grahorice, heljde, i soje. Na taj način zemljište se obogaćuje organskim i mineralnim materijama a stvaraju se i povoljni uslovi za mikrobiološku aktivnost u zoni korenovog sistema.
Pored organskih, u zemljište je neophodno uneti i mineralna đubriva u količini od 400-800 kg/ha. To zavisi od starosti voćnjaka i obezbeđenosti zemljišta osnovnim hranljivim elementima. U ovom periodu treba koristiti mineralna đubriva koja u sebi sadrže veće količine kalijuma i fosfora a, manji procenat azota. Voćke u fazi mirovanja ne usvajaju ova hraniva, ali fosfor i kalijum koji se sporije razlažu dostupni su biljkama u dužem periodu, dok se azot pod uticajem padavina lako ispira i prenosi u dubljem slojeve zemljišta gdje je nedostupan voćkama. Azotna đubriva je zbog toga mnogo bolje i efikasnije dodati u toku vegetacije kada ih voćke maksimalno mogu iskoristiti.
Fosforna i kalijumova đubriva se dodaju u periodu mirovanja voćaka i najpovoljnije vreme za unošenje ovih đubriva je od polovine oktobra do polovine novembra. Mogu se unositi i u toku vegetacije, zajedno sa navodnjavanjem.
Manjak fosfora usporava stvaranje cvetnih i lisnih pupoljka, kao i razvoj mladara. Novo lišće je uspravno, tamnije zeleno i ne dostiže normalnu veličinu. Višak fosfora ne utiče negativno na biljke, ali može izazvati manjak cinka.
Kriterijumi pri odabiru fosfornih đubriva treba da budu: sadržaj fosfora, i rastvorljivost, tj. njegova dostupnost biljkama.
Bookmarks