Hrana i vino: osnovna pravila
Food & Wine - naravno da je reč o slaganju HRANE i VINA, ali se ovaj engleski izraz toliko odomaćio u čitavom svetu da ga i Pigmeji iz Kalaharija razumeju. Kad jedemo, volimo da pijemo. Tu nema tajne, ali ima neka tajna veza u kombinovanju ukusa, mirisa i teksture „jedenja” i „pitja”. Da li će se u toj uho-grlo-nos centrifugi razviti čarolija ili katastrofa, odlučuje par osnovnih pravila. Sve ostalo je stvar ukusa i zdrave pameti...
Imamo i umami
Ukoliko nam verujete, uputstva za slaganje vina i mezetluka pre bi se mogla nazvati: šta ščime ne ide. Svih pet ukusa uključeno je u ovo analitičko istraživanje. Pet!? Da, dobro ste pročitali. Uz slatko, slano, kiselo i gorko (ljuto nije ukus već je „pečenje receptora”; „pizza ukus” nije ukus već prepoznata kombinacija; bajato, bljutavo, bezukusno i neukusno su već agregatna stanja, stanje svesti, pa čak i etičko-estetske kategorije) tu je i peti (element) - UMAMI!
UMAMI
Prema pisanju svetske štampe, reč je o ukusu bogatom MSGom, a ima ga najviše u školjkama, plavoj ribi, siru, mesu, pečurkama. Na Dalekom istoku ga koriste već više od veka, a kao peti ukus je naučno priznat početkom XXI veka pošto su detektovani receptori na jeziku koji mogu da prepoznaju ovaj proteinski „šnjof”. Ukoliko sve zvuči isuviše tajanstveno, evo pojašnjenja: od kad ga je 1908. godine japanski hemičar Kikune Ikeda indentifiovao i uspešno kristalizovao kao ukus bogat natrijum glutamatom (MSG) poznatijim kao Začin C ili Vegeta ili bilo šta, istočni je svet zvanično pludeo za ovom supstancom kojoj danas ima da zahvali na enormnom broju raznovrsnih gastro & kardio oboljenja zbog prekomerne upotrebe. Koncentrat umamija odavno se pakuje u tube kao nezamnjivi dodatak jelima, a na zapadu ga je proslavio šef restorana Fat Duck u Engleskoj
Bookmarks