Rade Serbedzija - Tekstovi Pesama

[Vesna]

Aida


Sporo je presla preko starog mosta
izula se bosa, na kamen sjela
kao da joj nije tog dodira dosta
skamenit nad rijekom kao da se htjela

Onda je ponijela duga kolona
nijemu ko sfingu sto oci krije
jos su je vidjeli kraj stadiona
i vise je nitko vidio nije

Ref.
Hej, gdje li je sada Aida iz starog grada
hej, gdje li se sada Aida iz starog grada

U malom gradu znao je svatko
bila je grom, bila je pak'o
kad ona prodje Mahalom starom
zasja nebo nad Mostarom

Bile su u gradu i druge sjajne
al' u nje je bilo neke tajne
i nitko u Mahali nije znao
tko je s Aidom asikovao

Ref.

Jedan je vidio u sred Londona
na Oxford streetu bez kisobrana
drugi je siguran - to je bila ona
u kisnoj luci Amsterdama

Neki se dilber u zivot kleo
da je Aidu u Tokiu sreo
a treci opet da je blizu
prosla kraj njega, prosla kraj njega

Ref.

Aida s nekom mutnom rijekom osta
daleko u svijetu ceznja je pece
nije vise isto bez starog mosta
a Neretva dalje k'o i zivot tece

[Vesna]

Barbara


Tko nevjerne usnice ceka
s okusom meda i mlijeka
taj ime tvoje zna, Barbara
taj usne tvoje zna, o, Barbara

Taj zna da je postelja tvoja
od trnja i cvijeca svih boja
i onda kad je voljena Barbara
malo je nvjerna, o, Barbara

I tako se igra i sali
svojim rukama i usnama malim
i taj sto je mrzit zna, Barbara
poslije joj oprostaj da, o, Barbara

I s vjetrom u noci bez stida
svom cvijetu po laticu kida
za svaku ljubav ako je da
ona to zna
nova ce latica cvasti za nju
za Barbaru

[Vesna]

Filipa Kljajica 32


Noc je u mojoj sobi, mrak nam topi vrijeme
modra sjeta pada mi na oci
omamljen tobom pisem zadnji stih
na ovoj ploci

Nemir je moja sudbina, ovo vrijeme usporava sate
dodirujem ti zaspale oci
cuvam tvoj san, ti si zadnji stih
na mojoj ploci

Ref,
Hajde, primakni se blize, ljubi me, ljubi polako
daj, zagrli me cvrsto, dobro je, dobro je tako
Hajde, primakni se blize, ljubi me, ljubi polako
daj, zagrli me cvrsto, dobro je, dobro je tako

Polako odlazi noc, tramvaj zvani ceznja
nocni radio svira nesto lagano
tiha gitara opet me nosi tebi u san
mozda sanjas nesto posebno
neki film u kom smo zajedno
sjetna zaljubljena djeca cuvari snova
sto jos ne zele da se probude

Ref.

[Vesna]

Kose boje maka


Sretoh je davnog ljeta u blizini Kvaternjaka
imala oci plave, a kose boje maka
laganim korakom prosla je ispred malenog kafea
zanijemila ulica ijela od njenog zmijskog tijela

Zazvidih i dobacih 'hoces na pice mala'
rekla je samo 'hvala. i nisam tvoja mala'
'uzmi ruzicu ovu, ocuti kako mirise'
rekla je kratko 'ne' i nista vise

U meni zatutnji ljubav i cijelo tijelo mi njise
ni okrenula se nije i ne vidjeh je vise
zitto, zitto, zitto, zitto dumbara, dumbara da
zitto, zitto, zitto, zitto, nemoj da se zna

Prosla je godina dana, vec napustila me nada
kad iznenada dodje i povede me van grada
trcali smo uz Savu, traziti pticija gnijezda
zaronio sam glavu u njedra puna zvijezda

I polozih je na travu, a vrba nas je skrila
dolje, uz rijeku Savu, nasa se prica zbila
i mjesec nebo zaplavi, a zvijezda se prosu svaka
na njeno toplo tijelo, na kose boje maka
zitto, zitto, zitto, zitto, sto bih dao ja
zitto, zitto, zitto, zitto, nemoj da se zna

Jos mi trnu zubi, jos me tijelo boli
kako ta mala ljubi, kako ta mala voli
i godine mnoge prosle, a srce ludo tuce
kad sjetim se one male k'o da je bilo jucer

Zitto, zitto, zitto, zitto, dumbara, dumbara da
zitto, zitto, zitto, zitto nemoj da se zna
zitto, zitto, zitto, zitto sve bih dao ja
zitto, zitto, zitto, zitto nemoj da se zna

[Vesna]

La canzone di Barbara


hi cerca una bocca infidela
che sappia di fragola e miele
in lei la trovera
Barbara
in lei la bacera
Barbara
Lei sa che ogni letto di sposa
e fatto di ortica e di rosa
per questo ad unaltra eta
Barbara
l'amore vero rimandera
Barbara
E intanto lei gioca all'amore
scherzando con gli occhi ed il cuore
di chi forse la odiera
Barbara
ma poi la perdonera
Barbara
E il vento di sera la invita
a sfogliare la sua margherita
per ogni amore che se ne va
lei lo sa
un altro petalo fiorira
per Barbara

[Vesna]

Milica


Moja mala, malena
suknjica joj sarena
kosuljica bijela, bas mi je vesela

Moja mala, malena Milica
kosuljica bijela, bas mi je vesela
moja mala, malena Milica

Neka jutro pozlati tvoje nove korake
rijeka da te umije, sunce da te ogrije
moja mala, malena Milice
rijeka da te umije
sunce da te ogrije
moja mala, malena Milice

Kud god bude krenula
dusa tvoja kristalna
jedna zvijezda daleka
cuvat ce tvoj njezni san
ja cu biti noc i dan
na njoj dezuran

[Vesna]

Moja Bozicna


Veceras svaka kuca k'o prava zvijezda sja
toplina malih stvari i njeznost dodira
al' negdje u starom kraju gdje sam rodjen ja
nad nasom starom kucom tek zvijezda Danica sja
a negdje u starom kraju gdje sam rodjen ja
nad nasom starom kucom tek zvijezda Danica sja

Veceras tvoje oci gore k'o sunca dva
brane me ruke tvoje, njeznost tvog dodira
a negdje u starom kraju gdje sam rodjen ja
samuju grke tresnje i dva moja dorata
a negdje u starom kraju gdje sam rodjen ja
samuju grke tresnje i dva moja dorata

Veceras je Badnje vece i London raskosno sja
svjetla se gase i pale, al' u meni pustinja
jer negdje u starom kraju Betlehem tuzno sja
samo zrikavci gore u sumi borova

Veceras draga moja samci smo u svemiru
grli me jace no ikad, otmi me mom nemiru
jer negdje u starom kraju gdje sam rodjen ja
nista ostalo nije, al' tamo sam ostao ja
jer negdje u starom kraju gdje Betlehem tuzno sja
nista ostalo nije, al' tamo sam ostao ja

[Vesna]

Ne daj se Ines


Ne daj se Ines
Ne daj se godinama, moja Ines
drukcijim pokretima i navikama
jer jos ti je soba topla
prijatan raspored i rijetki predmeti
imala si vise ukusa od mene
tvoja soba divota
gazdarica ti je u bolnici
uvijek si se razlikovala
po boji papira svojih pisama,
po poklonima
pratila me sljedeceg jutra
oko devet do stanice
i rusi se zeleni autobus
tjeran jesenjim vjetrom
kao list niz jednu beogradsku padinu
u vecernjem sam odijelu
i opkoljen pogledima

Ne daj se mladosti moja,
ne daj se Ines

Dugo je pripremano nase poznanstvo
i onda slucajno uz vrucu rakiju
i sa svega nekoliko recenica,
lose prikrivena zelja
tvoj je nacin gospodje
i obrazi seljanke
prostakuso i plemkinjo moja
pa tvoje grudi, krevet
i moja soba objesena
u zraku kao narandza
kao narandzasta svjetiljka
nad zelenom i modrom vodom Zagreba
proleterskih brigada 39 kod Prkovic
pokisla ulica od prozora
dalje i sum predvecernjih tramvaja
lijepi trenuci nostalgije, ljubavi i siromastva
upotreba zajednicke kupaonice
i molim vas, ako netko trazi

Ne daj se Ines

Evo me ustajem
tek da okrenem plocu
da li je to nepristojno
u ovakvom casu
Mozart Requiem Agnus Dei
meni je ipak najdrazi pocetak
raspolazem s jos milion njeznih
i bezobraznih podataka nase mladosti
koja nas pred vlastitim ocima vara,
i krade, i napusta

Ne daj se Ines

Poderi pozivnicu, otkazi veceru, prevari muza
odlazeci da se pocesljas
u nekom boljem hotelu
dodirni me ispod stola koljenom
generacijo moja, ljubavnice

Znam da ce jos biti mladosti,
ali ne vise ovakve
u prosjeku 1938
ja necu imati s kim
ostati mlad ako svi ostarite
i ta ce mi mladost
tesko pasti
a bit ce ipak
da ste vi u pravu
jer sam sam na ovoj obali
koju ste napustili i predali bezvoljno
a ponovo pocinje kisa,
kao sto vec kisi
u listopadu na otocima
more od olova
i nebo od borova
udaljeni glasovi koji se mijesaju
glas majke, prijatelja, kceri,
ljubavnice, broda, brata
na brzinu pokupljeno rublje pred kisu
i nestalo je svjetla
s tom bjelinom
jos malo setnje uz more
i gotovo

Ne daj se Ines

[Vesna]

Nina Koncareva


Nedjeljno jutro u malom selu ispod stare planine
sunce obasjalo svadbeno kolo i bijele svatove
u kolu djevojke tanke, visoke, ruku punih darova
i najljepsa od svih u haljini bijeloj Nina Koncareva
lijepe djevojke svadbene grlice same kolo vodile
jer momaka nema u ovome selu ispod stare planine

Puscana jeka propara nebom, svatovi zastali
dva siva sokola ranjeno kliknula, u nebo poletjela
zadrhtala suma, utihnule ptice i stara planina
na crnim konjima dva jahaca iz sume doletjela
i sunce vec zasto je vecer se spustila u selu nigdje nikoga
a u bijeloj haljini svog dragog cekala Nina Koncareva


Vranci se propeli bijesom noseni, a jahaci umorni
bijelu kosulju, crvenu, krvavu, spustili preda nju
uzela bijelu kosulju krvavu, na grudi je prislonila
i dugo tako svog dragog grlila Nina Koncareva
noc je minula i zora obasjala selo ispod planine
i bijelu haljinu nijeme i kamene Nine Koncareve
i bijelu haljinu nijeme i kamene Nine Koncareve

[Vesna]

Pismo iz Londona


Dodju tako, ponekad
neke tamne ure
sjetim se drugara starih
ili neke davne cure

Zatvorim oci polako
boli me sjecanje svako
dodju tako, ponekad
neke tamne ure

Vratim se mladosti svojoj
i prvoj cigareti
sjetim se ljubavi prve
i prepustim se sjeti

Zamisljam gradove stare
ulice, trgove, ljude
dodju tako, ponekad
neke tamne ure

Ja mogu sve razumijeti
i mogu sve oprostiti
a tesko mi nekako zivjeti
bez tebe, stari moj

Ref.
Od Mure sve do Morave
ako se svi zaborave
ostat ce uvijek poneki
mornar panonski

Ponekad napisem pismo
adresu imam u glavi
kazu, zajedno vise nismo
drug mi u drugoj dr¾avi

A nekad znali smo skupa
brzim preko Bosne
na sto je ovo izaslo
tri im matere rosne

I tako, svake noci
sjetim se pjesme tvoje
sto mi vrijedi sto znam
da samo tuge postoje

Popijem malo vina
pa mi je nekako lakse
princip je uvijek isti
sve su ostalo, zna se