Tema: Rade Serbedzija - Tekstovi Pesama

Pjesma za Bekima


Ljude si htio uciniti boljim
i gasio zar na dlanu
sve sto si mogao sutnjom im reci
izgorjelo u jednom je danu

Pa si im pjevao, pa si im svirao
pa si im ranjene duse mirio
sve dok ne ubise druga tvoga
i prvi zapalise grad

Ref. 2x
Ej Boro, beli Boro
rasuse se nasi dani
ej Boro, beli Boro
nesta sve k'o snijeg od lani

Gdje nisam imao brace
ti si mi bio brat
u mojoj pjesmi danas
i tvoja sutnja pjeva

Neko davno mlado vrijeme
ranjene nam duse hrani
ti odlazis, a ja osta
dug da platim u kafani

Ref. 2x

Ponekad dolazim, ponekad odlazim


Ponekad dolazim, ponekad odlazim
al' sto je sto ja ne znam
ponekad jesam, ponekad nisam
al' tko je tko, zaboravio sam

Obicno sutim, al' sve pamtim
sto da ti kazem, znas i sam
uvijek je bilo i bit ce svjetla
da obasja nas san

Idu dani, traju snovi
vrijeme s nama putuje
al' na jednom mjestu uvijek
nasa dusa ostaje

Ponekad se pitam tko sam to bio
i gdje je sto i da li znam
jesam li sve ovo samo snio
jos dok sam mogao sve da dam

Sve obale i sva neba
sto su domom postala
nisu tamo gdje nam treba
gdje su srca ostala

Idu dani, traju snovi
vrijeme s nama putuje
al' na jednom mjestu uvijek
nasa dusa ostaje
nasa dusa ostaje

Popodnevna pjesma


pucujem ovu lijenu
popodnevnu misao
njeznu i pohotnu
u ono dvoriste u kojem sam
vas gledao, draga susjedo

Tisucu devetsto pedeset sedme godine
kada je bila jesen slicna ovoj
i kada su jos u moj san udarali prozori
roditeljske kuce utopljene
u sibenskoj jugovini

U gradu koji je postajao moja bolnica
a mojom napola razbudjenom glavom
kolali prvi tramvaji plavi i uspavani
adresiram tamo ovu misao i kazem
steta

Bili ste ljubavnica mog cimera od
osam do jedanaest svakog jutra
kako ste se zvali Ema, Selma
Alma, Adela
da li je sto izmijenilo vase lice
oci i trbuh

A kako sam vam zavidio
vracajuci se iz setnje
od osam do jedanest izjutra
uz cetvrt kruha i mlijeko u jednom
blijedom Pescenickom mljekarstvu

Svim je bojama vec moj prvi
studentski rujan dodavao
malo crnog i malo tamnozelenog
i danas Vam iskreno kazem
steta, steta

Vise vjerojatno i niste za takva sta
ponovo ono dvoriste
vrijeme je za nedjeljni ribolov
i vas suprug odlazi

Vi znaci danas dolazite jos ranije
u moju sobu, oko pola sedam
a ja bas izlazim, steta
jer moj je cimer mrzovoljan tako rano
i ja bih Vam vjerojatno pruzio vise

Ali ja idem u setnju
i setao sam tako godinu i drugu
i ne da Vam se hvalim, bilo je toga
kakve sve zemlje, pica, kakva mora
gdje sam sve bio, gdje sam sve ljubio
i kakve zene

Jer vama otvoreno mogu reci
kuda sam sve setao po kisi ujutro
nekakav vlak je istruo u crnom
proljecu u Poljskoj, blizu Rusije

Kakvu sam tamo
zenu ostavljao, isukrste
i kakva je mene ostavljala na sjeveru
pijuci neko nerazgovjetno
pice svog naroda
daleko, daleko, kao u snovima

Opet netko ovdje u Zagrebu u
Jurijevskoj
pa oci providne i dragocjene jedne
cehinje iz Brna, Vozderkove

Premjestene zauvijek u moju utrobu
a takav snijeg i sve sto treba bilo je,
bilo
ali ono dvoriste u kojem sam vas
vidjao
izmedju dva neodredjena stabla crna
od vlage one jeseni

Vas tako obicnu i raskalasnu domacicu
i mirisi koje ste ostavljali u mojoj sobi
U sezonama 1957,58 i sljedece
steta, nepovratno steta

Niceg nema, niceg nema od tebe
od mene

Rastanak


Jos nocas, draga, budi tu kraj mene ti
u nasoj sobi sjecanje nek izgori

Ref.
Poleti, ptico, pustim poljem
rasiri krilo ranjeno
i leti, ptico, kraju boljem
sokol te nije volio

Jos nocas, draga, njeznost stara govori
to traze luku mojih snova brodovi

Ref.

Jos nocas, draga, Don Kihot zivi u meni
jos samo nocas zablude smijesne
i ovaj vjetar pijani
jos samo nocas

Ref.

Jos nocas, draga, tuga tuzno mirise
jos samo nocas
sutra sam stranac, sutra sam daleko, najdalje
jos samo nocas

Ref.

Svu noc je padala kisa
i drveni pod je skripao
dok sam se spremao za put
taksi je cekao pred vratima
i telefon je poceo da zvoni
na stolu su ostale stare fotografije
u sobi miris vina

Jos nocas, draga
ja gledam svijetla ovog grada
jos nocas, draga, putujemo mrak i ja
samo jos nocas mrak i ja

Sedamdeset i dva dana


Sedamdeset i dva dana
sedamdeset i dva dana
na mom srcu lezi rana
sedamdeset i dva dana
na mom srcu lezi rana

Nije rana od bolesti
nije rana od bolesti
vec od tuge i zalosti
nije rana od bolesti
vec od tuge i zalosti

Znas li sto si govorila
znas li sto si govorila
kad si meni dolazila
da ces meni vjerna biti
da me neces ostaviti

A sada me ti ostavljas
a sada me ti ostavljas
nasu ljubav zaboravljas
uzmi pusku pa me ubi
nemoj drugi da te ljubi

Slovenska


Pise mi majka iz Beograda
brine se kako mi je
oni su, kaze, u redu
pitaju kako sam ja

Ref.
U mome zive nemiru
pobratimstva lica u svemiru
polako ucim slovenski

Pisu mi djeca iz Zagreba
brinem se kako im je
oni su, kazu, u redu
pitaju kako sam ja

Ref.

Ponekad popijem pice
s' predsjednikom Republike
pita me kako mi je
ne brini, kazem, sve je u redu
igram svoju predstavu
jer

Ref.

Stanujem u Ljubljani
ekskluzivan kraj
industriska zona, Fuzine
sretnem neke zemljake
pitam ih, kako je

Ne brini majstore, gura se
djeca idu u skole
polako uce slovenski
jer

Ref.

Po casi ucim se slovensko

Kaj ti je deklica
zakaj si zalosna
kaj mi je, nic mi ni
srce me boli

Uvijek negdje drugdje


Na klupi pred vratima sjedila sama
bas na ta vrata sam trebao uci
u haljini bijeloj sa rupama dama
haljine takove ne vidjeh kuci

Ja prvo zanijemih pa rekoj joj hej
ona me pogleda sekundu duze
Hi to you kaze, a na halji buze
namiguju na me It will be OK

A tu je da uci prica mi ona
u Austin je dosla skroz sa East Coast
iz Hrvatske ja sam, njoj zazvone zvona
tamo je rat, ti si nas gost

Gdje sam to gost sad razmisljam glasno
na jeziku kojeg tu ne cuje nitko
i tako je tih i mucno i pitko
glasno reci da kad ona cuje noc

Glasom bez glasa i rjecju bez rijeci
i dalje je gledam dok cesta se topi
da lijepa je zarko to zelim joj reci
no bas tada dlan njen prste mi sklopi

Trajalo to je jer tu je da uci
ja ucio s njom sam kako je kuci
biti u svijetu i nigdje i svugdje
bit' sve u svemu uvijek negdje drugdje

What are you thinking of you crazy Croatian
why you are Hrvatis so hesitant to boogie?
Takvi smo kad smo away from our nation
otherwise we are happy sto nismo oni drugi

Kad bila bi mi lady ja bio bih ti lord
al' always sam nekako all together elsewhere
a tako bih htio biti at home in the world
a gdje je nas dom, is it here or there

A mozda je najbolje kuci se vratit
kad jezik ka jeziku u jeziku sav se splete
ne umije jasno uzvratit
kad dolazim k tebi, ja dolazim na se

To sam joj htio reci prvo vece
kad me je gledala sekundu duze
i kad se nevjesto uvijala u hodu
u haljini bijeloj sa uzorkom ruze

Vise je nema, a bila je da uci
mene je ucila kako je kuci
biti u svijetu i nigdje i svugdje
bit' sve u svemu uvijek negdje drugdje

Nit' bila mi je lady, nit bio sam joj lord
kad uvijek sam lutao i tamo i amo
a s njom sam htio bit at home in the world
a ne ovako ludo ni ovdje, ni tamo

Sad svoj sam na svome, crazy Croatian
my own on my own with toogie boogie woogie
and I will never go away from my nation
my home is my world and others su drugi

Vise je nema, a bila je da uci
ja ucio nju sam kako je kuci
biti u svijetu i nigdje i svugdje
bit' sve u svemu uvijek negdje drugdje

Vise je nema, a bila je da uci
ja ucio nju sam kako je kuci
biti u svijetu i nigdje i svugdje
bit' sve u svemu uvijek negdje drugdje

Uzalud je budim


Budim je zbog sunca
koje objasnjava sebe biljkama
zbog neba razapetog izmedju prstiju
budim je zbog reci
koje peku grlo, volim je usima
treba ici do kraja sveta
i naci rosu na travi
budim je zbog dalekih stvari
koje lice na ove ovde
zbog ljudi koji bez cela
i imena prolaze ulicom
zbog anonimnih reci, trgova
budim je zbog manufakturnih pejzaza,
javnih parkova
budim je zbog ove nase planete
koja ce mozda biti mina
u raskrvavljenom nebu
zbog osmeha u kamenu
drugova zaspalih izmedju dve bitke
kada nebo nije bilo vise
veliki kavez za ptice nego aerodrom
moja ljubav puna drugih
je deo zore koju budim
budim je zbog zore, zbog ljubavi,
zbog sebe, zbog drugih
budim je, mada je to uzaludnije
negoli dozivati pticu zauvek sletelu

Sigurno je rekla neka me trazi
i vidi da me nema
ta zena sa rukama deteta,
koju volim
to dete koje je zaspalo
ne obrisavsi suze koje budim
uzalud, uzalud, uzalud
uzalud je budim
jer ce se probuditi
drukcija i nova,
uzalud je budim
jer njena usta
nece moci da joj kazu
uzalud je budim
ti znas, voda protice,
ali ne kaze nista
uzalud je budim
treba obecati izgubljenom imenu
necije lice u pesku

ako nije tako odsecite mi ruke
i pretvorite me u kamen

Vec sam ti pricao to


Da li znas, i ja sam nekada imao grad
ulice, draga lica u dvoristu
pod kestenom stol, nekada
prasnjava slika i cesta od sna
curice, drugova pjesma
u dusi se budi djetinjstvo

Zamisli, mirise lipa i ljeto je tu
kasnije snjegovi, pramen sam magle
pod neonskim svijetlom u zimu
pricam ti, im'o sam druga k'o brata ja
sada pustinja, ceznjiva pisma
pacifik od tuge i sjecanja, kazu sudbina

Ta kurva bol ime mora imati i razlozi
milion prica, al' svaka vodi samo do pustosi
pitam, da li znas, a znam da ne znas
nit' ces ikad shvatiti
a i zasto bi, oprosti, to gorka tecnost
iz mene gluposti govori

Nije nostalgija, ta je romanticno
nevino cedo spram ovih stanja
necu da spominjem rat i uzase
politiku i slicna sranja
necu da ponavljam, pravda ne postoji
ta to je jasno bar
hocu da dopustim suzu ljubavi
sa njom sam divan par
kasno je, znam

Curi noc, svaka je mala vjecnost za mene
da, znam, moras poc, o, kako nervira
kad zadnji autobusi se izgube
pitam, da li znas, i ja sam nekada imao grad
ulice, draga lica u dvoristu
pod kestenom stol
ah, vec sam ti pricao to

Zaboravi


Ako me sretnes negdje
u gradovima stranim
po kojima se muvam
u posljednje vrijeme

Sretni me
kao da me sreces prvi put
nismo li se mi vec negdje vidjeli
kazi i zaboravi

Zaboravi, dane koje smo
nekada zajedno i noci zaboravi
gradove kojima smo mjenjali imena
i ucrtavali u karte samo nama
dostupne

Onaj hlad pod maslinama
u nasoj uvali, uvali mirnih voda
otok nas i ime broda pjesnika
koji nas je tamo nosio

Zaboravi da si ikada rekla
da me volis
i kako se nikada, nikada
necemo rastati

Treba zaboraviti naslove knjiga
koje smo zajedno citali
filmove koje smo gledali
Hemfri Bogarta i Kazablanku
narocito zaboravi

Ulicu divljih kestenova
s pocetka Tuskanca

I onaj nas poljubac na kisi
za koga bi znala reci
nikada necu zaboraviti
molim te zaboravi

I kada ti kazem da zaboravis
kazem ti to zato sto te volim
kazem ti to bez gorcine

Otvori oci ljubavi
nasim gradom prosli su tenkovi
odnijeli su sobom sve sto smo bili
znali, imali, zato, zaboravi

Cemu sjecanja
pogledaj kako tresnja u tvome vrtu
iznova cvjeta svakoga proljeca
nasmijesi se jutru koje dolazi
zagrli bjelinu novih dana i zaboravi

Kasno je vec dragana
hocu da kazem, zreli smo ljudi
to jest, nismo vise djeca

I znam da nije lako
i znam da mozda i boli
ali pokusaj, molim te
pokusaj zaboravi

I ako me sretnes
negdje u gradovima stranim
po kojima se muvam
u posljednje vrijeme

Sretni me
kao da me sreces prvi put
hej, nismo li se mi vec negdje vidjeli
kazi i zaboravi