Tema: Adastra - Tekstovi Pesama

Krik sa krovova

Svako jutro isto je
S posla ja vraćam se
Zar sam stvarno vezan ja
Želim biti slobodan

Kad bi bio ja
Kad bi barem bio ja
Krik sa krovova
Da te probudim
Da te oslobodim
Kad bi bio ja
Kad bi barem bio ja
Krik sa krovova
Da vas probudim
Da vas oslobodim

Hajde laži mi
Hajde govori
Ma ja te ne čujem
Ja bolje šutim
Pa sutra nestanem


Kažu vjeruj bit će bolje
A nema sna bez noćne more
Skupljam snage idem dalje
Ovo stanje predugo traje

Ma hajde laži mi
Hajde govori
Ja te ne čujem
Ja bolje šutim
Pa sutra nestanem


Nestajem

Napokon znam da nikada neću
Prestati tražiti slobodu

Ja nikada neću prestati tražiti slobodu

Napokon znam da nikada neću prestati tražiti slobodu

Ja nikada neću prestati tražiti slobodu

Kao stijena

Kao putnici što plove
I sanjanju svoj dom
Ne sluteći da plove
Ravno u brodolom

Tako sam tebe ja upoznao
Zakoračio u grijeh
Dopustio da tvoj duh
Zaustavi vrijeme

Više nikada te nitko nije vidio
A ja želim da budeš snažna
Da budeš kao stijena, stijena

I nedavno sam saznao
Da si s vjenčanja pobjegla
Da su te svi svuda tražili
Dok si u tamu nestajala

Jer kao svatovi su
Izgubili prsten pod kamenom
Jer netko nije želio
Da ti budeš s njim

Kao stijena, kao stijena
kao stijena
I da ni za čime ti ne žališ

Ponekim krikom

Ne slikaj mi sunce
Neka pada kiša
Natopit će zemlju
Ugasiti žeđ

Ne sjećam se puta
Koji vodi me kući
Ionako me tamo
Smatraju ludim

Izusti mi riječi
koje umirit će dušu
Ja želim se vratit
utopiti sušu

Ionako ja ovdje
baš i ne falim nikom
I liječim si rane
ponekim krikom

Ponekim krikom
Ponekim krikom

Neka nestane kiša
ne slikaj mi sunce
Neka sija sunce
neka pada kiša
Ugrijat će zemlju
natopit će zemlju
Približiti ljude
ugasiti žeđ

Sada sjećam se puta
ne sjećam se puta
koji vodi me kući
vodi me kući
Ma neka me tamo
ionako me tamo
smatraju ludim
smatraju ludim

Sladoled

Šetamo gradom prljavi i bosi
Iscrpljuje nas tako težak rad
Ruka u džepu, tvrda sol u kosi
Kako je dosadan ovaj grad

Sve mi je smiješno, usta su mi suha
Ogledala su prazna kao zrak
Dragi se stranci veselo smiješe
Od njih more smrdi po kremama

Hajde honey, please, please
Za jedan dobar liz, liz
Nakon ovakvog dana bio bi red
Ma hajde kupi mi sladoled

Bljuzgavi kafići uvijek mi se smuče
Kad ih čuva ljetna šminka sva
Samo zbog tebe opet mi je vruće
Brzo odvedi me negdje u hlad

Šetamo gradom prljavi i bosi
Iscrpljuje nas tako težak rad
Ruka u džepu, tvrda sol u kosi
Kako je dosadan ovaj grad

Sjećanja

Oprosti mi što ne smijem se
Dok svi su sretni ja tugujem
Toliko bola na mom srcu nastane
Kad se sjetim da mi šapces tiho
Riječi koje ne poznaje nitko
Osim nas ne poznaje nitko

Sjećanja nose tragovi
Tragove brišu vjetrovi
A ocean ljubi vjetrove
Koji odlaze u jarbole brodova


Oprosti mi što ne tugujem
Dok svi su nesretni ja smijem se
Toliko bola na mom srcu nestane
Kad se sjetim da mi šapćeš tiho
Riječi koje ne poznaje nitko
Osim nas ne poznaje nitko

Kojima plovimo mi

Svima se dogodi

Zaboravljam da sam toliko puta
Namjerno hodao na rubu svoga puta
I zamalo sve izgubio

Često sam zalazio u zabranjenu šumu
Kidao plodove na zabranjenom drvu
Samo sam probao, a bezdan vidio

Ma svima se dogodi
Da ih stigne nevolja
Jer svima se dogodi
Da nema nikoga
U jednom trenutku
Ti si sasvim sam
Samo nada i smrt te gledaju te gledaju


Kugle od čelika sam skupljao na duši
Sve što je užitak danas sutra me guši
I uzalud ja bježim u san

A snovi nikad novi uvijek bez boja
U njima govoriš da nisi više moja
Da odlaziš u podzemni svijet

Surovi grade

Surovi grade
Reci, tko se skriva
U tvojoj utrobi, grade
Ruke krvave
Koga se štiti, grade, od istine
Ma daj utjehu, grade
Majci bez utjehe
Što tuguje

Surovi grade

Znaš da bojim se, grade
Kad ubijaju mlade
Jer su šareni
Jer su drukčiji
A nijemi žandari ne vide
Prešućuju
A još gore je, grade
Da krvnik slobodan
Među nama je

Surovi grade

Ti si sa neba

Ti…ti si sa neba,
kao svježi zrak,
pitka voda…


Sad…sad se osjećam čudno,
kao pripitomljena zvijer,
što ti jede s dlanova…

prestaju vječne oluje
koje vezale su me za hladnu stijenu,
a stijena je postala pijesak…
Opet sam dječak zbog tebe…

Zima je ohladila sve ulice
i hladno je,
ne puštam te iz zagrljaja…
Kiša se pretvorila u snijeg…

Slušam kako drhtiš dok smo sami,
iako svuda oko nas svjetlo prkosi tami.
Ne boj se, nisi sama,
iako svuda oko nas caruje tama…

Ti…ti si sa neba,
kao svježi zrak,
pitka voda…