Tema: Marijan Ban - Tekstovi Pesama

Pomorac sam majko

Četiri broda, četiri mora
I lumbago što me hvata
Ko mog dobrog tatu iza rata.

Pomorac sam majko na bijelome brodu
Pomorac sam majko u modrome grobu.


Četiri luke, četiri raja
I cura što me hvata
Ko dorata bijela oko vrata.

Četiri svađe, četiri tuče
Nitko ne zna ko je bio
A možda sam mlađan i ubio.

Četiri noći kroz oluje
Olupina dok izranja
Svako svoju toplu kuću sanja.

Tvoje nježne godine

Tvoje nježne godine, što mi mogu dati
Tvoje srce dugo znam, neće da me shvati
Tvoje oči pune sna, kako da me slijede
Moje pjesme tužne su, za te još ne vrijede

Ti bi htjela zauvijek što sam davno dao
Tebi život nudi sve, ja sam ljubav krao
Svoje nježne godine ti ćeš dati drugom
Jer ja bih tvoje poljupce ispunio tugom

Ne budi, ne budi se mala
Ti ne znaš ni dobro, ni zlo
Me budi, ne budi se mila
Jer nije još vrijeme za to


Tvoje ruke malene, kako da me grle
Jer dok moje traže mir, tvoje nekud hrle
Tvoje nježne godine, nježne misli tvoje
Mogu da nas razdvoje , prije nego spoje

U modroj zori

U modroj zori,u mirisima tijela
Ona je do mene,na mojim rukama spi
Pod nas se prostrla postelja biljela
U zraku nad nama igraju njezini sni
Uzdahne glasno i naglo se prene
Ruke mi stavi na dlan
Primakne glavu jos blize uz mene
I opet klone u san
Jutarnji san,ljubavni san

A ja sam zelio da budem sa njom
Da zavirim malo u njezine sne
Da zauvijek zaspem da je zauvijek ljubim
I da nikad ne odem od nje


A vrijeme tece i ja moram poci
Lagano ustajem ne zelim buditi nju
Zadnji put gledam usnule oci
Mozda je sysretnem u nekom buducem snu
U snu se okrece usne mi nudi
Poljubac jedan za kraj
Zamolim sunce da je ne budi
Neka obuzda svoj sjaj
Dolazi kraj dolazi kraj