KO T’ POKIDA SA GRLA DJERDANE

I
Ko t’ pokida sa grla djerdane,
Ko ti prosu biser i merdzane?
- Jutros rano ja u bastu mati,
podjoh prve jorgovane brati,
za djerdan mi zape rosna grana
pa ga prosu ispod jorgovana

II
A sto su ti mutne oci tako?
k’o da nisi spavala nikako?
Svu noc slavuj pevase sa grane,
ja ga slusah sve do zore rane;
mila pesma zanese me, opi,
od miline oci ja ne sklopi’.
Kceri moja, tugo moja jao,
a, koj ti je jelek raskopcao?
- Ne pitaj me moja majko mila,
Pa i ti si nekad mlada bila;
mladost bujna, a i zora rujna,
raskopcase moja njedra bujna.