Ginisova knjiga rekorda


U subotu 10. novembra 1951. god. ser Hju Biver (1890-1967) lovio je po Severnoj mocvari, uz reku Slejni, u grofoviji Veksford, na jugoistoku Irske. Nekoliko zujavaca zlatara izmaklo je lovackoj druzini. Iste veceri lovci su u Kastelbridz Hausu shvatili da je dostupnim prirucnicima nemogucno dokazati da li zujavac zlatar jeste ili nije najbrza od svih evropskih ptica koje se love.
Avgusta 1954. doslo je do rasprave o tome nije li tetreb jos brzi. Ser Hju, tada generalni direktor kompanije "Guinness", pomislio je da se i o mnogim drugim slicnim pitanjima mora svake veceri raspravljati u 81.400 krcmi sirom Britanije i Irske, a da nema nijedne knjige koja bi razresavala sporove u vezi s rekordima. Zato je 12. septembra iste godine ser Hju pozvao Norisa i Rosa Makvertera, da vide moze li tome pomoci njihova londonska agencija za utvrdivanje cinjenica. Otvoren je ured koji je zapoceo rad na prvom izdanju, od 198 strana, ciji su prvi primerak stampari povezali 27. avgusta 1955. Jos pre Bozica iste te godine Ginisova knjiga rekorda nasla se na prvom mestu liste bestselera, da bi na njemu sve dosad ostala, sem 1957. i 1959, kada nova izdanja nisu izasla.
Oktobra 1988. god. ukupna prodaja u svetu premasila je 60 miliona primeraka. Stavljene jedna na drugu, te bi knjige dale 168 stubova visokih kao Mont Everest.