Tema: Citati poznatih

Postoje problemi koji proisticu iz nasih iluzija i koji s vremenom
postanu imaginacija nase duse.Kada se to dogodi ,prestajemo da zivimo u
stvarnosti i ulazimo u svet maste boreci se sa vetrenjacama...Nacin da
savladamo te vetrenjace su:disciplina,telesne i duhovne vezbe,kvalitetna
samost i koncetracija na trenutak u sadasnjosti koji jedino zaista i
postoji.

I.Kuzmanovic,Lemurova ljubav

Zablude zivota"

"Nadati se usprkos svakoj nadi" je visoka mudrost koju je do sada
dosegla samo ljubav. Bijelu magiju zelje nece nitko nauciti iz tudjeg
iskustva ma koliko svjedocanstvo i primjer bili ocigledni, Oni mogu
sluziti samo kao poticaj, kao prijedlog, nikad kao primjer, jer kao sto
postoje opci zakoni kojima smo svi podlozni, tako postoje i
individualni.

Upravo je covjek jedninstven, neusporediv i nezamjenjiv.

Ja ne mogu stici do srece po Vasem tragu, niti Vi po mojem jer mi dolazimo iz razlicitih smjerova vjecnosti.
Nase jezgre bica zastrte su zivotom, medjusobno stranim.

Ni dvije rijeci nemaju isto znacenje za dvoje ljudi, jos manje isto iskustvo.

Prentice Mulford

Sve zapaljene kucne biblioteke grada Sarajeva ne mogu biti popisane niti
upamcene. A nemaju ni zbog koga. No kao plamen svih plamenova i oganj
svih ognjeva, kao konacni mitski pepeo i prah pamti se sudbina
sarajevske sveucilisne knjiznice, slavne Vijecnice, cije su knjige
gorjele cijeli dan i noc. To se dogodilo, nakon fijuka i eksplozije,
tacno prije godinu dana. Mozda bas istog datuma kada ti ovo citas.
Pomiluj njezno svoje knjige, strance, i sjeti se da su prah.

Plesala je, glave malo zabačene nazad, plava kosa slobodno je lepršala oko njenog sitnog lica; ona se presijavala na suncu, a bijela bluza blistala je od svjetlosti; ali, više od njene kose, njene djetinje puti ili plavetnila očiju, ono što joj je davalo sjaj bio je taj životni žar koji ju je tjerao prema budućnosti. Njen pogled se spuštao na moje čelo, dizao se prema nebu, istraživao je horizont da bi iznudio sva njegova obećanja, njene noge su podrhtavale od suzdržanog oduševljenja; svijet je pred tobom bio tako prostran, izgledao je kao lijep plijen.

Sirano de Bergerac – „Tuđa krv“

Doba zivota i doba smrti

Tužan sam.
Toliko sam tužan da mislim da ću sutra umreti kada te napustim.
Ali kada pomislim šta bi se moralo dogoditi da ne budem žalostan, onda
postoji samo jedno - da te nikada nisam ni sreo.Tada ne bih bio tužan,
već prazan i ravnodušan, a kada na to pomislim, onda ova tuga nije više
tuga.Ona je crna odeća.
druga strana sreće.
Jer hteo sam imati nešto što bi me održalo u životu, ali nisam znao da
ću postati dvostruko ranjiviji ako to dobijem... Mudrost ipak dolazi u
pogrešan čas: kad mladost prodje, bura se stiša i devojke odu kući...

Erih Marija Remark

Kazem vam, a mozda su moje reci veo koji prekriva lice istine u meni, kazem i vama i sebi:

Ono sto vidimo ocima samo je oblak koji nam zaklanja ono sto treba da
vidimo dusama; ono sto cujemo usima samo je buka koja zaglusuje ono sto
treba da usvojimo srcima. Ako vidimo policajca kako hapsi coveka, ne
treba da mi sudimo ko je od njih prestupnik. Ako vidimo coveka oblivena
krvlju, a drugoga okrvavljenih ruku, razumno je da ne presudjujemo ko je
ubica, a ko zrtva. Ako cujemo coveka kako peva, a drugoga kako place,
valja da se strpimo dok ne utvrdimo koji od njih je veseo.

K. Gibran

Anthony Robbins
"Promijenite svoje vrijednosti i promijenit ćete svoj život."
"Vjerujem da je život poput rijeke i da većina ljudi uskače u tu rijeku
nikada zaista ne odlučivši gdje žele završiti. I tako za vrlo kratko
vrijeme oni bivaju uhvaćeni u struji: struji događaja, struji strahova,
struji izazova. Kada stignu do mjesta gdje se rijeka račva, oni ne
odlučuju svjesno kamo žele poći ili koji im smjer odgovara. Oni
jednostavno "idu kako ih voda nosi". Postaju dio gomile ljudi koju
usmjeravaju događaji umjesto njihovih vlastitih vrijednosti. Zbog toga
osjećaju da nemaju nadzor. Ostaju u tom nesvjesnom stanju sve dok ih
jednog dana ne probudi zvuk razbješnjele vode. Tada otkrivaju da se
nalaze dva metra od slapova Nijagare u čamcu bez vesla. U tom trenutku
kažu: "Oh, k vragu!" Ali, tada je već kasno. Nalaze se pred padom.
Ponekad je to emocionalan pad. Ponekad je pad tjelesan. Ponekad je riječ
o financijskom padu. Velika je vjerojatnost da je ono što vas trenutno
opterećuje u životu moglo biti izbjegnuto boljom odlukom uzvodno."

Anthony Robbins
"Promijenite svoje vrijednosti i promijenit ćete svoj život."
"Vjerujem da je život poput rijeke i da većina ljudi uskače u tu rijeku
nikada zaista ne odlučivši gdje žele završiti. I tako za vrlo kratko
vrijeme oni bivaju uhvaćeni u struji: struji događaja, struji strahova,
struji izazova. Kada stignu do mjesta gdje se rijeka račva, oni ne
odlučuju svjesno kamo žele poći ili koji im smjer odgovara. Oni
jednostavno "idu kako ih voda nosi". Postaju dio gomile ljudi koju
usmjeravaju događaji umjesto njihovih vlastitih vrijednosti. Zbog toga
osjećaju da nemaju nadzor. Ostaju u tom nesvjesnom stanju sve dok ih
jednog dana ne probudi zvuk razbješnjele vode. Tada otkrivaju da se
nalaze dva metra od slapova Nijagare u čamcu bez vesla. U tom trenutku
kažu: "Oh, k vragu!" Ali, tada je već kasno. Nalaze se pred padom.
Ponekad je to emocionalan pad. Ponekad je pad tjelesan. Ponekad je riječ
o financijskom padu. Velika je vjerojatnost da je ono što vas trenutno
opterećuje u životu moglo biti izbjegnuto boljom odlukom uzvodno."

Ludaci me privlače. Ti ljudi žive u tajanstvenoj zemlji neobičnih
snova, u neprobojnom oblaku bezumlja, gde sve ono što su videli, voleli i
radili, počinje za njih iznova, u jednom novom, zamišljenom životu,
koji je izvan svih zakona, koji vladaju u prirodi i koji upravljaju
ljudskom mišlju.

Za njih nije više ništa nemoguće, neverovatno iščezava, vilinska priča
postaje stvarnost, a ono što je natprirodno postaje obično. Ta stara
prepreka, koju nazivamo logikom, taj stari zid, koji nazivamo umom, ta
stara ograda misli i zdravog razuma, lomi se, ruši se i pada pred
razularenom maštom ludaka, koja je umakla u zemlju u kojoj mašti nema
granica i koja neverovatno poskakuje, a da je ništa ne zaustavlja. Njima
će sve uspeti, njima se sve može dogoditi. Njima nije potreban nikakav
napor da pobede događaje, da savladaju otpor, da obore prepreke.
Dovoljan je hir njihove varljive volje, da bi postali prinčevi, carevi,
bogovi, da bi dobili sva bogatstva sveta, sve slasti života, da bi
uživali u svim radostima, da budu uvek snažni, uvek lepi, uvek mladi,
uvek voljeni! Samo oni mogu biti srećni na svetu, jer, za njih, realnost
više ne postoji."

Pojavila se gotovo niotkuda. Iako je godinama živela ne tako daleko od mene, ni slutio nisam da uopšte i postoji.

Nismo se čak ni tako dobro upoznali, a ogromna bujica lepih osećanja
potekla je davno isušenim koritom sreće. Poput udara munje, brže od
svakog razuma i od svake svesti, ljubav je svakodnevno rasla, tako da
prosto ni ona, a ni ja, nismo uspevali da pratimo taj tok svih tih
rađanja emocija.

Zavoleli smo se, a da nismo ni bili svesni toga. Jedino čega smo oboje
bili zaista svesni je činjenica da u trenucima kada se nismo čuli, oboje
smo osećali neku užasnu prazninu i ogroman nedostatak nečega. Da, bili
smo kao jedna ličnost u dva različita tela. Oboje smo shvatili da samo
zajedno činimo onu pravu i idealnu celinu. Sve je bez toga postalo
nekako otkinuto, odsečeno, nesavršeno.


Z.Jović