PRIJATELJSTVO W56: NAJVECA, DOSAD NEISPRICANA PRICA, UFO PRICA O PRIJATELJSTVU S NASOM VANZEMALJSKOM BRACOM
-nastavak
Ljubav kao ekonomija, kao ključna pokretačka sila
UREDDA, na jednom od jezika Prijatelja, je energija koja nastaje uslijed Ljubavi među ljudima, posebno između Prijatelja i naše grupe, slijedeći pakt između njih i nas, te niz događaja koji su nas povezali. Zahvaljujući specijalnim uređajima koji rade na suptilnim razinama (postoje deseci suptilnih razina), Prijatelji pretvaraju UREDD-u u druge vrste energija i stvari, pa tako i u kisik koji udišu u svojim podzemnim i podmorskim bazama. U slučajevima nedostatka UREDD-e Prijatelji umiru jer su izabrali biti ranjivi iz Ljubavi. Štoviše, Prijatelji su odabrali ovisnost o materijalnoj pomoći (hrana, uglavnom voće i povrće) s kojom smo ih opskrbljivali. To se događalo preko daljinskog sustava kontrole dematerijalizacija, koje sam osobno vidio i u koje sam tijekom godina bio više puta uključen. Čak su se tone hrane u trenu dematerijalizirale na udaljenosti od jedan metar od naših očiju, a onda odmah nakon toga ponovno materijalizirale unutar njihovih baza. U nekim drugim slučajevima Prijatelji bi nam slali velike ili male stvari koje bi se materijalizirale upravo ispred naših očiju. UREDDA je vrsta energije, no Prijatelji nisu obožavatelji energije na način na koji su to druge populacije. Prijatelji slijede Ljubav, koja je izvor i dobrih energija, kao što je UREDDA, no sama po sebi iznad bilo koje energije. Da bi im bilo dopušteno da ostanu tu s nama, Prijatelji su se obvezali prihvatiti zakone Vremena i Imanja koji reguliraju sudbinu naše planete. Ignorirati ili ne razumjeti do kraja DOBROVOLJNU OVISNOST PRIJATELJA O ZAKONU POSJEDOVANJA i u biti od naših misli i djela, onemogućuje shvaćanje stvarnog značenja “priče” kao takve. Onemogućuje nam također pripremu za slučaj da se ponovi, možda i u širem obliku. U današnje doba, nove takozvane “postmoderne” paradigme u okvirima zemaljskih znanja, s dodatkom paradoksa kvantne fizike, otvaraju ljudski razum u smjeru prihvaćanja da realitet ne mora biti ono što se čini da jest ili ne samo ono što se čini da jest. Ideja da bi smo mogli biti kao djeca koja se igraju u jednoj sobi te nisu svjesna nikakvih događanja koja se oko njih zbivaju, čak niti svih ostalih sadržaja sobe, osim igračaka, danas se čini manje apsurdnom nego je to bilo u prošlosti. Ipak, istinsko prihvaćanje, ne samo na zaigranoj ili virtualnoj razini, već na razini stvarne svijesti jednog svijeta izvanzemaljaca među nama, još uvijek predstavlja antropološku i kognitivnu revoluciju za razmatranje, puno više nego je to bio Kopernikanski obrat. Samo kao primjer: u prošlosti, stotinama milijuna godina unatrag, na Zemlji su postojale tri civilizacije koje su bile naprednije od naše i koje su nestale uslijed vlastitih pogrešaka. Ista stvar prijeti i nama danas. Prijatelji, koji su sa žaljenjem spoznali našu autodestruktivnu prošlost, ne žele da se to opet ponovi. Oni su nam sposobni pomoći i to čine, ali im je obaveza djelovati unutar ograničenja i uvjeta koje su nametnuti od suptilnih razina naše Zemlje i našeg Svemira. Mi svi ignoriramo postojanje ovih ograničenja i uvjeta. Upravo uslijed kompleksnosti uključenih varijabli, Prijatelji nisu predvidjeli ništa što bi bilo vezano uz “sudnji dan”. Nikad ih nisam čuo da govore o 2012. godini koju mnogi ljudi spominju. Umjesto toga, pričali su da bi ponovno došli k nama. Neki kao ja (jedan sam od malog broja onih koji su još živi) ustanovili smo posebni pakt s Prijateljima, zaklevši se na uzajamnu odanost, mada je prošlo tako puno godina. No, ja ne znam hoće li i kada će se oni vratiti. Moguće je da su se već vratili i da rade na nekom drugom dijelu svijeta, s drugim Zemljanima. Ne znam niti hoće li me oni kontaktirati. Čisto sumnjam. Mislim da je moj jedini zadatak, koji su mi sami Prijatelji odavno kazali, prepričati sve, kao što sam sad počeo pričajući Nikoli Duperu.
Bookmarks