Greske u drzanju krmaca


Od rasipanja kukuruza do kasnog odbijanja prasadi gubi se mnogo. Za vreme suprasnosti krmače ne bi smele dobiti u težini više od 40 kilograma. Loša je navika nekih proizvođača da prasad ostave pod krmačom duže od pet nedelja.


Vrlo važan momenat u proizvodnji prasadi je redovno prašenje krmača i što veći broj žive prasadi po leglu. Da bi se to postiglo potrebno je ispuniti više uslova: dobre krmače, dobar smeštaj, pravilna ishrana, dobro zdravstveno stanje. Kvalitetna i dobro izbalansirana tablica ishrane krmača za vreme suprasnosti, a naročito dojenja prasadi, višestruko je značajna.

U poslednjih nekoliko godina neke od pomenutih uslova vrlo je teško ispuniti, ne samo zbog nestašice već i skupe hrane, slabog kvaliteta smeša i niske otkupne cene prasadi, tovljenika i krmača. Sve ovo ne bi smelo biti opravdanje za lošu i neracionalnu ishranu krmača jer su posledice propusta vrlo ozbiljne.

Poseban problem je navika proizvođača da sopstveni kukuruz ne računaju, već samo ono što kupuju kao dodatke. Kukuruz se vrlo neracionalno troši, rasipa, jer se krmačama daje znatno više nego što su njihove dnevne potrebe. Kada bi se deo ovako utrošenog kukuruza prodao za dobijeni novac mogli bi se kupiti super-koncentrati, ishrana krmača bi bila kvalitetnija, a troškovi ishrane se ne bi povećali.

Zbog ovako obilne ishrane kukuruznom prekrupom krmače se za vreme suprasnosti utove, što nije poželjno. Za vreme suprasnosti one ne bi smele dobiti u težini više od 40 kilograma. Pred prašenje u trećem leglu masa krmača ne bi smela biti veća od 200 kg ,bez obzira na rasu: Jorkšir, Švedski landras ili melez.

Velike i debele krmače sklone su raznim komplikacijama za vreme i posle prašenja. Ove komplikacije manifestuju se u sledećem:

Zbog slabih trudova otežana su i produžena prašenja. Veći je broj mrtvorođene prasadi. Češća su zapaljenja materice i vimena.

Posle prašenja ovakve krmače slabije jedu, naglo gube na težini. Debele krmače slabije doje i lošije su majke, češće gaze i gnječe prasad.

Ovakve krmače vrlo često se ne bucaju po odbijanju prasadi.

Loša je navika nekih proizvođača da prasad ostave pod krmačom duže od pet nedelja.Takva prasad kasnije počinju jesti i više iscrpljuju krmaču. Mršave i iscrpljene krmače ne traže nerasta po zalučenju prasadi. Koliko je taj problem ozbiljan može se zaključiti iz podatka da je za mnogo proteklih godina u dvorištima individualnih proizvođača prasadi u Kljajićevu lečen veliki broj plotkinja.

Jalovost je naročito izražena kod nazimica ili krmača posle prvog ili drugog prašenja, a posebno je velika u letnjim mesecima. Zbir jalovih dana tokom leta jednak je zbiru jalovih dana u ostala tri godišnja doba.

Gonjenje, bucanje plotkinja koje su tretirane SUGONALOM (vet. Zavod Subotica) javlja se u preko 90% slučajeva nakon prvog davanja injekcije.

Iz svega iznetog odgajivači prasadi mogu uočiti propuste koje su do sada činili. Otklanjajući ih dobiće više prasadi po krmači godišnje uz znatno manje troškove.