Pticiji grip posast 21. veka


Avijarna influenca je visoko zarazno oboljenje domaće živine (pilići, ćurke, patke...) i svih vrsta kaveznih i drugih ptica. Bolest je infektivna, veoma brzo se širi, a procenat mortaliteta i morbiditeta živine je izuzetno visok. Avijarna influenca se ispoljava u respiratornoj, digestivnoj i/ili nervnoj formi.


Ovo oboljenje ranije poznato kao živinska kuga, pod nazivom grip živine, prouzrokuje bilo koji virus iz grupe A influenca virusa (AIV). Ovi virusi pripadaju familiji Ortomiksovirusa, koji su po izvesnim antigenim svojstvima srodni nekim sojevima virusa atipične kokošije kuge. Odgovorni su za nastajanje bolesti kod ptica, ljudi, svinja i konja.

Karaktristike i otpornost virusa

Karakteristika ovih virusa je da veoma brzo menjaju svoju strukturu a samim tim i patogenost, što otežava dijagnostifikovanje ove bolestiu laboratorijskim uslovima, a povećava rizik od pojave zaraze.

Virusi avijarne influence su osetljivi na veći broj deterdženata i dezinfekcionih sredstava. Deterdženti (anjonski, katjonski i neutralni) i sredstva koja rastvaraju masti razaraju virusni omotač i znatno umanjuju njegovu infektivnost, a formalin, UV i gama zraci ga inaktivišu. Pri tom antigena struktura ostaje ista.

Spoljašnja sredina ima uticaja na opstanak virusa van domaćina. Virusi koji uzrokuju influencu (A, B i C) gube svoju infektivnost na temperaturama višim od 50°C. Na temperaturi ispod 0°C ne mogu da prežive. U zaraženoj prostirci na temperaturi 4°C mogu opstati do 105 dana, a u fecesu prirodno inficiranih divljih pataka virus je infektivan 30 dana. U nehlorisanoj vodi na temperaturi 0°C virus ostaje aktivan 30 dana.

Virus parazitira u pilećem mesu, ali se uništava odgovarajućom termičkom obradom.

Prenošenje virusa

Slobodne (divlje) ptice predstavljaju najveći rezervoar virusa influence A u prirodi, gde se posebno ističu populacije ptica koje žive u vodenoj sredini (barske i morske ptice). Ptice širom naše planete su zaražene ovim virusom, ali od njega ne oboljevaju, već su samo prenosioci zaraze. Tokom migracije ptica dolazi do širenja ovog virusa u razne krajeve, koji mogu biti vrlo udaljeni od stalnih staništa ovih ptica.

Osim divljih ptica, i čovek može da bude vektor prenošenja.

Najčešći put infekcije je aerogeni ili peroralni, zatim preko fecesa zaraženih ptica, ređe direktno kontaminiranom vodom i hranom.

Inkubacioni period

Inkubacioni period za različite subtipove virusa influence A kod živine iznosi od nekoliko časova do tri dana kod pojedinačnih ptica, a u jatu do 14 dana. Inkubacioni period zavisi od tipa virusa, doze virusa, načina infekcije, vrste živine i sposobnosti da se uoče početni klinički znaci.

Morbiditet i mortalitet

Smrtnost pre svega zavisi od virulentnosti virusa, vrste ptice, starosti, uslova držanja i ishrane. Visoko virulentni sojevi mogu da izazovu smrtnost i do 100%. Umereno patogeni sojevi izazivaju smrtnost od 10 do 20%. Sekundarne infekcije povećavaju procenat mortaliteta i otežavaju postavljanju dijagnoze.