Beseda 2. na Sv. Vasilija Velikog
(na Novu godinu)
1966. godine u manastiru Ćelije
Evo svete Blagovesti koja nam objašnjava ko smo, evo Evanđelja Svetoga Apostola Pavla koji kazuje svu tajnu Gospoda Hrista. Čuli ste danas šta on piše hrišćanima u Kolosu, Kološanima. Ovaj svet velika je tajna Božija, ovaj svet prepun je samo tajni Božijih, svaka stvar vri i ključa tajnom Božijom. No u svim tim tajnama, kada sve te tajne budu jedna sveta i najsvetija tajna, jeste tajna Isusa Bogočoveka. Ko je On? Nama ljudima je teško odgovoriti na pitanje: Ko je čovek i šta je čovek? ko je ptica i šta je ptica? Teško je odgovoriti šta je ljubičica, šta ruža, šta cvet, šta trava, šta zvezda, šta sunce? Sve pitanje do pitanja... a kamoli odgovoriti na pitanje ko je Isus?
Ta presveta i velika tajna otkrivena je velikom i Svetom Apostolu Pavlu, i on nam kazuje svu tajnu. Ko je Isus? On je Bogočovek, veli Sveti Apostol: "u Njemu živi sva punoća Božanstva telesno"[1]. Eto ko je Hristos, eto ko je Isus. U Njemu živi sva punoća Božanstva telesno. U malenom telu ljudskom, smestio se sav Bog ...[2] sav Bog, eto presvetle i prevelike tajne. To pokazuje da je telo ljudsko sposobno da smesti i da drži Boga i živi Bogom. Malo telo ljudsko kako predstavlja veliku tajnu, šta ono sve može da smesti u sebe eto pokazuje sam Gospod Hristos. Tajna nad tajnama, ali ipak toliko stvarna da je svako može videti i opipati. Mi i Apostol Sveti Evanđelist Jovan ništa ljudima ne javljamo što nismo očima svojim videli: "Što oči paše videše, što uši naše čuše, što ruke naše opipaše", eto to vam mi javljamo; Javljamo vam Život Večni koji se javio" u Gospodu Isusu[3]. To je sva tajna Apostola, to je sva tajna neba i zemlje, a sva tajna u isto vreme i Boga i čoveka. U malenom telu ljudskom živi vasceli Bog. Eto, to nam kazuje tajnu o Bogočoveku Hristu i u isto vreme kazuje tajnu o svakome čoveku, kazuje radi čega je nama ljudima dato telo: stoga da smesti u sebe vascelog Boga. Eto, smisao našeg tela, a kamoli duše. Videćeš kako, kako može čovek smestiti vascelog Boga. Pokazuje Gospod Hristos, jer On Bog šta je, šta On pretstavlja? On je večna Božanska Istina, On je večna Božanska Pravda, On je Večna Božanska Ljubav, Dobrota, Lepota. Sve što je Božansko On pretstavlja u savršenstvu.
I mi ljudi, mi smo radi toga sazdani da tu Božansku Pravdu smestimo u sebe, tu Božansku Pravdu smestimo u sebe, i Ljubav, i Istinu, i Lepotu, i Dobrotu. Kako, na koji način? Jel' moguće da maleni čovek, jedva vidljiv u ovome svetu, može da smesti u sebe Večni Život Božanski? Da može, eto, pokazuje Gospod Hristos, Koji je došao u ovaj svet ne samo da pokaže Sebe kao Boga i da pokaže Sebe kao Bogočoveka, nego da time pokaže nama šta je pravi čovek, šta je savršeni čovek, čemu čovek treba da gredi, čemu čovek treba da ide. Cilj čoveka ništa drugo do Bogočovek. Sveti Apostol govoreći o tome da Gospod i jeste punoća Božanstva telesno[4]... i da se vi svi ispunite u Njemu[5], da se ispunite Božanskom punoćom, jer On, On je Glava telu Crkve Koji ispunjava sve u svemu[6]. Ti čoveče, treba da ispunjuješ sebe Gospodom Hristom, Njegovom Božanskom Istinom, Pravdom, Ljubavlju. To je tvoj krajnji cilj, krajnja meta svakome čoveku, svakome ljudskom biću da se ispuni punoćom Božanstva Hristova. To je smisao svih vidljivih i nevidljivih svetova, to je smisao čoveka, svakog čoveka, svih ljudi i vascelog roda ljudskog, da se sve ispuni Gospodom Hristom.
Kako pitaćeš ti? Tako isto stvarno kao što je On pokazao Sebe stvarnim u ovome svetu. On je postao telo[7], Bog je postao čovek, postao telo[8]. Postavio Crkvu Svoju na tome Svom čovečanskom telu koje je pokazao svima nama ljudima na ovome svetu, i Crkva Hristova naziva se i jeste telo Hristovo[9] duhovno telo Hristovo. A mi hrišćani, mi ulazimo u to duhovno telo kao organi, kao delići, kao ćelijice, kao udovi[10], i živeći u tom duhovnom telu Hristovom mi ustvari živimo Glavom, Gospodom Hristom Bogočovekom. On je taj koji nam daje život koji struji kroz nas, taj Božanski Život i Večni Život, kroz Večnu Pravdu, Večnu Istinu, Večnu Ljubav. Gospod nam je dao sva sredstva da ostvarimo taj božanski cilj koji je On postavio čoveku stvarajući ga kao čoveka. Kroz Svete Tajne i svete vrline čovek može ispuniti sebe svakom punoćom Božanskom. Šta je Sveto Krštenje? Svetim Krštenjem mi se oblačimo u Gospoda Hrista, kako se veli u Svetom Evanđelju[11]. Šta je Sveto Pričešće? Mi u Svetom Pričešću primamo vascelog Boga i Gospoda Hrista. Eto, ti hrišćanin već se ispunjuješ svakom punoćom Božanskom.
Pazi kako živiš, jer taj život, Božanski život, projavljuje se i kroz tvoj hrišćanski život. Kako? Postoji vera, postoji ljubav, postoji molitva, postoji post, postoji milosrđe kroz sve svete evanđelske vrline ti govoriš o Hristu. To je vera u Njega ...* Božanska sila, i živeći tom verom ti živiš Njim, Bogom, i neprekidno ispunjuješ sebe Božanskim silama. Molitva, ljubav, post gle, to su svete vrline koje kao anđeli snose s neba u tvoju dušu Božanske sile. I ti živeći ljubavlju evanđelskom, živeći molitvom, živeći postom, ustvari živiš Gospodom Hristom, živiš Bogom, živiš Večnim Životom u ovome svetu. Iz tebe, iz tebe izlazi sve što je smrtno, svaka smrt beži od tebe, hrišćanine, ako ti ispunjuješ zadatak i cilj koji ti je Bog kao čoveku postavio, stvorio te čovekom. Ne reci: Ne mogu ja ...[12] gde ću ja čoveka smestiti Boga u sebi. Ali primera ima puno, primera savršenih ljudi, hristonosnih ljudi, bogonosnih ljudi.
Evo, mi danas Slavimo Svetog Vasilija Velikog, čudesnog Bogonosca i Hristonosca, čovek koji je vascelog Gospoda Hrista smestio u svoju čednu dušu. U jednoj divnoj stihiri peva se da je on svetim životom svojim uselio u dušu svoju Gospoda Hrista i tako postao bogonosni Evanđelist, tako postao bogomudri filosof, tako postao duhonosni Episkop-vladika i čudesni, čudotvorni monah. I on je čovek, i on je od tela, od mesa i kostiju, od krvi, kao i mi, ali eto podvizima svojim on je sebe uzdigao do anđelskih visina, ispunio sebe Gospodom Hristom, vascelom punoćom Božanskom. I kada gledaš njega, njegova dela, njegovo učenje, kad osetiš njegovu dušu, ti osetiš da Gospod Hristos živi u njemu, Gospod Hristos zrači iz njega. On je to postigao svojom verom, svojim podvizima, svojim danonoćnim služenjem Gospodu Hristu. On čovek, kao i mi smrtni.
Ništa nemoguće od nas ne traži Gospod Hristos. Kada On naređuje nama ljudima: "Budite savršeni kao što je i Otac vaš Nebeski"[13], On ništa neprirodno i natprirodno ne traži od nas. On traži od nas samo ono što nam je dao i doneo i zašta nam je dao sredstva i sile da ostvarimo u ovom našem životu. On je Bog postao čovek, da bi nama ljudima dao Božanske sile, da mi dostignemo Božansko savršenstvo. I to On čini kroz Svoju Crkvu, to On čini kroz sav život u Crkvi Svojoj, kroz Svete Tajne i svete vrline. Svaki hrišćanin, ustvari, neprekidno vrši jedan podvig, vrši podvig osvećenja sebe, oboženja sebe Hristom, Njegovom Istinom, Njegovom Pravdom, Njegovim Božanskim silama. Zato u našim pravoslavnim bogosluženjima preko cele godine bruji blaga vest: da smo mi Gospodom Hristom oboženi; da je Presveta Bogomajka rodivši Njega, rodila takoreći oboženje čoveku i rodu ljudskome; i da je to naš cilj u ovome svetu da ispunimo sebe Božanskim silama, a to i jeste taj podvig neprekidnog oboženja. Čovek se trudi i muči da potisne iz sebe sve što je nesveto, sve što je nebožansko i da zacari u sebi sve što je božansko i sveto. Šta to znači božansko i sveto?
U našem životu to znači da je čovek hrišćanin pozvan da neprekidno potiskuje iz sebe greh, jer greh je uvek nešto protivbožije, nebožije, antibožije u čoveku. Greh je uvek od đavola. I kad čovek pomoću vere, pomoću ljubavi, pomoću posta, bdenja, potiskuje iz sebe greh, ma koji greh, on ustvari uzima Božanske sile koje spaljuju i izgone sve što je grehovno iz čoveka. Kad čovek greši, vrši se mračno i strašno ogrehovljenje čovekova bića, vrši se pomračenje čovekovog bića, čovekove duše, vrši se oslepljenje čovečijeg vida duhovnoga. Kad čovek verom Hristovom progleda, kada krene putem podviga vere Hristove, kada krene putem evanđelskih podviga, on onda bori se u sebi protiv svakoga greha, protiv svake strasti, pobeđuje svaki greh, pobeđuje svaku strast Božanskim silama koje Gospod Hristos daje radi njegovih vrlina, radi njegovih podviga. Ti se moliš jednoga dana, jedne noći, ili čitave nedelje da pobediš u sebi neku strast, neki greh, i ne uspevaš i ostaješ sav potišten, i ulaziš u drugu nedelju takav, i ponekad pomisliš: eto, Gospod me zaboravio, ne čuje moje molitve. Ne, nije On tebe zaboravio, On bolje zna šta tebi treba, i On ti tek pritekne u pomoć kada ti ne slutiš, kada se ti ne nadaš, iznenada, u snu i na javi, On će te spasti svakoga greha, koji kao vodenični kamen pritiska tvoju dušu. Kada, to On zna najbolje, a ti ne ispituj tu tajnu.
Tvoje je da se moliš, tvoje je da se do krvavog znoja boriš protiv greha. Još vi ne dođoste do krvavog znoja boreći se protiv greha"[14], veli Sveti Apostol Pavle hrišćanima. To znači da očišćenje naše duše ne biva lako, treba mnogo znoja, krvavog znoja, mnogo borbe, krvave borbe, da se čovek oslobodi strasti što su u njemu i grehova što su u njemu. Greh se tako razmnožio u čoveku i tako ukorenio i tako tajanstveno spleo i isprepletao sa dušom ljudskom, da je čoveku, kao čoveku, ljudskome znanju nemoguće odvojiti greh od čovečije duše, tako veli Sveti Makarije Veliki. Samo Duh Božiji, Duh Sveti može odvojiti greh od duše, iščupati ga i izbaciti ga iz duše. Šta mi ljudi možemo da učinimo? Naše je da se borimo, a Duh Sveti je taj koji će kad treba iščupati, iskoreniti iz duše tvoje strasti koje te muče i grehe koji te dave. Tvoje je da veruješ, da nepokolebljivo veruješ da te Gospod neće ostaviti ni u kakvim mukama i teškoćama, ako ti samo vapiš ka Njemu i očekuješ Njegovu pomoć i tražiš Njegovu pomoć; da ne malakšeš kada nečisti dusi uninija, mrzovolje, vrzmaju se oko tebe, hoće da ulove dušu tvoju i uvuku u očajanje, ti se seti kakve sve velike molitvenike imaš oko sebe, kakve sve velike i moćne molitvenike: Svetog Vasilija Velikog, Jovana Zlatoustog, Grigorija Bogoslova i bezbroj Svetitelja. Svi oni gotovi su da ti pomognu, svi su oni neprekidno u Crkvi Hristovoj, neprekidno bde i straže. Nikada niko od njih ne drema, sve je budno, sve motri na duše naše. Kad se grešnik kaje, Anđeli se raduju na nebu[15], jer Anđeli gledaju na zemlju, gledaju na ljude, na duše ljudske to je njihova glavna nebeska briga.
A šta da kažemo o Svetiteljima koji su ljudi! Njihova najsvetija briga na nebu i na zemlji je da priteknu u pomoć svakome od nas koji se bori protiv greha, protiv smrti, protiv strasti. Svaki je Svetitelj ispunjen beskrajnim hristoljubljem i beskrajnim čovekoljubljem, svaki Svetitelj neizmerno voli Gospoda Hrista pre svega i iznad svega i čoveka posle njega. Ljubav Hristova uvek zapali u duši čovekovoj ljubav prema čoveku. Nema Svetitelja koji nije tugovao i ne tuguje nad našim gresima i ne saoseća u našim nevoljama i mukama. Svaki od njih, kako se veli u Evanđelju Svetoga Apostola Pavla, "plače sa plačnima i raduje se sa radosnima"[16]. Tako je milostiva duša svakoga Svetitelja Božijeg, jer svaki od njih nosi u sebi Čudesnog Gospoda Hrista koji je, eto, postao čovek[17], sam Bog postao čovek[18] da nas ljude podigne do božanskih visina. I On diže, neprekidno diže sve koji verom idu za Njim i služe Mu kroz svete vrline, kao što Mu je služio i kao što mu služi ...[19] Sveti Vasilije Veliki koga mi danas proslavljamo.
Neka bi Blagi Gospod dao nama sile i vere, na molbe Svetog Vasilija, da nam on bude Vođ i rukovođ na putevima našim u borbi sa gresima našim i sa strastima našim, da savladamo sve što je grehovno, sve što je mračno u nama, da ispunimo sebe Božanskom svetlošću i tako pripremimo sebe još ovde na zemlji za Večni Život u Carstvu Nebeskom. Jer Gospod, sišavši u ovaj svet, otvorio sva nebesa za svako ljudsko biće, Carstvo Nebesko za svakoga od nas, i daje nam sve sile potrebne da stignemo u Carstvo Nebesko, i da služimo Njemu počevši odavde sa zemlje, produživši kroz Večni Život u onome svetu.
Neka Blagi Gospod preko Svetog Vasilija Velikog vodi i rukovodi nas kroz ovaj svet, kroz trnjake, kroz zmijarnike ovoga sveta, kroz iskušenja ovoga sveta, da ne malakše duša naša u borbi za Večni Život, za Večnu Istinu, za Večnu Pravdu, nego da uvek služi Njemu, Gospodu Čudesnome, Koji je radi nas postao čovek, da bi ljude, nas ljude, oslobodio greha, oslobodio strasti, oslobodio smrti i osigurao Život Večni u onome svetu. Njemu čast i slava sada i uvek i kroza sve vekove. Amin.
Bookmarks