Organska proizvodnja


Pozitivna iskustva proizvođača heljde


Jekoslav Purić sa bavi uzgojem heljde dvadesetak godina.
Već godinama upakovano heljdino brašno distribuira uglavnom na tržište Beograda i danas proizvodi više od 10 tona godišnje.
Proizvodi i jastuke od heljdinih ljuspica.


Legenda kaže da se heljda na području Nove Varoši gajila još od kosovskog boja. Ona je između dva svetska rata slovila kao sirotinjska hrana. Percepcija ljudi danas se promenila - heljda odavno više nije sirotinjska hrana, već proizvod cenjen i na najzahtevnijim tržištima. Danas u svetu postoje mnogi proizvodi od heljde koji imaju široku primenu u ishrani ljudi. Koristi se za pripremu hleba, testenine i raznih vrsta peciva. Značajna primena heljde je i u proizvodnji anatomski prilagođenih jastuka koji se prave od ljuspica (omotača heljdinog semena).

Jekoslav Purić sa bavi uzgojem ove retke a izuzetno zdrave žitarice dvadesetak godina. Heljdu tenutno gaji na 24 hektara u podnožju planine Zlatar i na planini Javor. Prošle godine je, zahvaljujući sertifikacionoj kući Bioagricert, započeo proces konverzije. Prelazak sa konvencionalne na organsku proizvodnju za njega neće biti težak. Na svojoj strani ima odgovarajuću nadmorsku visinu pogodnu za uzgoj heljde i kvalitetne ekološke uslove. Najmanje tri – četiri godine zemljište nije tretirano hemijskim sredstvima, korišćene su odgovarajuće količine stajnjaka, kao i dozvoljena biološka sredstva. Određenu količinu organskog semena je ove uvezao iz Slovenije, a takođe je dobio obećanje o isporuci 300 kilograma organskog semena iz novosadskog Instituta za ratarstvo i povrtarstvo.

Perspektiva ovog kraja za organsku proizvodnju heljde je ogromna. Heljda se može proizvoditi samo u brdovitim predelima, a Zapadnu Srbiju čine ogromna prostranstva, potpuno nezagađeno zemljište koje decenijama niko nije obrađivao. Prema Purićevim rečima, za organsku proizvodnju postoje klimatski uslovi, ali je neophodna pomoć države. Međutim, umesto pomoći, zbog jedne administrativne zavrzlame, Purić je nedavno morao da plati žestoku globu. Naime, pozivajući se na jednu od odredbi uredbe o posebnoj stopi PDV-a, on je poslednjih godina uplaćivao porez od osam odsto na heljdino brašno, ali je inspekcija je utvrdila da je, umesto osam, trebalo da plaća 18 odsto. Razliku od punih 700.000 dinara agronom je platio, iako je to, bezmalo, vrednost cele njegove godišnje proizvodnje.

Ovaj školovani agronom bavi se isključivo proizvodnjom heljde koju na tradicionalan način melje i ljušti. Već godinama upakovano heljdino brašno distribuira uglavnom na tržište Beograda i danas proizvodi više od 10 tona godišnje. Ali, osim brašna odlučio se i da tržištu ponudi još jedan zanimljiv heljdin proizvod. Reč je o jastuku od heljdinih ljuspica. “Kada sam počinjao proizvodnju jastuka od heljde uplašio sam se reakcije Japanaca. Naime, s obzirom da sam pravio jastuke po originalnoj japanskoj metodi, pomislio sam da mogu da me tuže zbog kopiranja. Oni su mi umesto toga ponudili donaciju za mašinu za šivenje jastuka“, začuđen je Purić. Purićevi planovi su da animira mlade ljude za bavljenje ovom perspektivnom proizvodnjom. “Moji planovi su da što više mladih ljudi izvedem na njive, koje se u našem kraju sve ređe obrađuju. Ali još važnije je animirati naše građane, pre svega decu da se zdravo hrane. Ja ne razmišljam o izvozu, mislim da smo za početak dužni naše tržište obogatiti zdravom prehranom”, uveren je Purić.