Američki koker španijel - američka rasa



Poreklo
Nastao je od engleskog kokera u SAD, u vremenu između dva svetska rata. Od njega se razlikuje po nešto nižem stasu, obliku glave i bujnijom dlakom.


Građa tela
U telu, inače, izgleda poput dobrog radnog psa mišićave građe, postavljenog na čvrste stabilne noge kojima pokriva mnogo veću površinu tela. Glava je karakterističnog oblika: prilično je kratka, lobanja je široka, a od njuške koja je čvrsta i puna, odvojena je jakim čeonim prelazom. Uši su vrlo nisko postavljene, viseće, dugačke, široke i ravne. Visok je oko 40 cm.


Dlaka
Dlaka je vrlo bujna i bogata po čitavom telu, a naročito po ušima, vratu, grudima, te prednjim i zadnjim nogama. Čvrsta je i puna, iako je svilenkasta na dodir. Uglavnom je jednobojna, a može biti i šarena. Koker španijelu potrebno je redovno sređivanje. Iako se ne linja previše, potrebno ga je redovno češnjati, a najmanje dva puta mesečno treba mu čistiti uši, kako ne bi došlo do infekcije.

Karakter
Treba naglasiti da američki koker španijel nije radni, lovački pas, već se ubraja u nelovačke, sportske pse. Veoma je odan i treba mu mnogo ljubavi, a i kretanja, inače će se previše ugojiti. Vrlo je inteligentan, veseo i pas od poverenja. Ponekad zna biti pomalo tvrdoglav. Dobro se slaže sa decom, pa je tako dobar pas za porodice ali i za samce. Prilikom dresure, vlasnik mora biti strpljiv i uporan, i svestan da njegov ljubimac može osetiti svaku promenu u njegovom ponašanju.