Tema: Grigor Vitez - Decija poezija

Mi djeca

Mi djeca sagradićemo grad
Sa mnogo zelenih krošanja.

Mi djeca sagradićemo grad
Sa mnogo plavog neba.

Mi djeca sagradićemo grad
Sa najvećom ulicom radosti.

Mi djeca sagradićemo grad
Koji neprijatelj nikada neće osvojiti.

Mi djeca sagradićemo grad
U našim srcima.

BIJELI LAV

Jeste li vidjeli bijelog lava?
Sve bijelo ima:
Bijele mu noge, bijelo tijelo, bijela glava
I bijela lula u zubima...
Prošao je jutros lijevom stranom
Pod otvorenim kišobranom.
Nešto gleda u prozore naše
I sve pita i sve glavom maše:
Zar vaš braco tako dugo spava?
Zar se tako dugo izležava?
Jeste li vidjeli bijelog lava
Kojemu lula tako dobro prija?

Niste ga vidjeli?
Nisam ni ja!

DIVNO ČUDO

Imam jedno meče, meče.
Svu mi zimu kesten peče.
Pravo čudo, divno čudo
kako meče kesten peče!
Imam jedno mače, mače
što mi krpi stare hlače.
Pravo čudo, divno čudo
kako mače krpi hlače,
kako meče kesten peče!
Imam jedno prase, prase.
Crvene ga čizme krase.
Pravo čudo, divno čudo
kako prase čizme krase,
kako mače krpi hlače,
kako meče kesten peče!
Imam jedno pašče Dženi.
Čim prst dignem ono šeni.
Pravo čudo, divno čudo
kako šeni pašče Dženi,
kako prase čizme krase,
kako mače krpi hlače,
kako meče kesten peče!
Imam jedno luče, luče.
Za kosu me stalno vuče.
Pravo čudo, divno čudo
kako luče kosu vuče,
kako šeni pašče Dženi,
kako prase čizme krase,
kako mače krpi hlače,
kako meče kesten peče!
Pravo, divno čudo!

RIBA ZA VEČERU

Veliku ribu upecao Vanja.
Bila je velika kao dlan, možda nešto manja.

"Zar ne, mama, kad se ispeče,
Svima će za večeru da doteče?"

"E, kad je tako, što bih i ja štedjela,
Napravit ću, sine, i malo predjela.
Dodat ću ribi, kao glavnom jelu,
Salate koju zdjelu,
Šunke koji režnjić,
Rotkvica koji svežnjić,
Salame koji kolutić
I jedan teleći butić.
A to će, mislim, biti sasvim dosta,
Možemo na ribu pozvati i gosta."

PTIČJA PJEVANKA

Jutros pala knjiga s krova,
Prosula se iz nje slova,
Došle ptice velike i male
I slova se nazobale.

I sad sriču svakog dana
Razna slova progutana.
Naglas viču, te ćurliču
I cvrkuću i ćuviču
I žvrgolje i živkaju
I ćućere i civkaju,
Pište, žvrlje i ciliču,
Kriješte, cvrče i ćivriču.

Kriče, grču i grliču
I pijuču i cijuču,
Žuborkaju, ćućorkaju,
Pirikaju, cirikaju,
Piskutaju, cvijukaju,
Cvrljugaju, švrljugaju,
Ćirlikaju, grljukaju,
Fićukaju i biglišu
I pjevaju i uzdišu...

Svaki dan ih sunce pita,
Iz knjige im zlatne čita,
Te od zore uče, sriču
Dva-tri slova da ćurliču.

KAD BI DRVEĆE HODALO

Kad bi drveće hodalo,
Šume bi se razilazile na sve strane.
Drveće bi hodalo,
A mahale njihove grane.

Kad bi drveće hodalo,
I parkovi bi šetali nedjeljom sa šetačima,
A možda bi i zaigrali malo s igračima.

Kad bi drveće hodalo,
Među pticama bi došlo do velike pometnje,
Jer bi i gnijezda krenula u šetnje.

Kad bi drveće hodalo,
Ja bih pisao naranči sa juga,
Nek dođe kod mog bolesnog druga.