Tema: Grigor Vitez - Decija poezija

Kakve je boje potok


Potoku koji šumom teče
Oprezno priđe jedan jelen
I napivši se vode reče:
— Potok je kao šuma zelen.

Kraj stijena potok dalje teče
O kamena se lomeć rebra,
Skakutajući zeko reče:
— Potok je ovaj sav od srebra.

Kroz polje potok dalje teče
Pod vedro nebo izašav,
A lastavica ozgo reče:
— Potok je kao nebo plav.

I napivši se vode reče:
Nad njim oblaci bijeli stoje,
Lebdeći bijeli leptir reče:
— Potok je ovaj bijele boje.

S mnoštvom zvijezda dođe veče,
Ugasi svoje boje dan,
Plašljiva srna tiho reče:
— Gle, sav je potok ozvjezdan.

Sedam cvjetova - Sedam razgovora


Zvoncic


— Ljubičasti zvončiću
Na zelenom končiću,
Kome tvoje zvonce zvoni,
Čuju li te oni?

— O čuje me svaki put
Leptir žut.

Čuje me bilje
Na tri milje.
Čuje me pčela
Iz trećeg sela.


Maslacak



— Hej, maslačku uz poljski put,
a gdje ti je dukat žut?

— Pravio sam trampu:
dao ga za lampu.
— A kome ćeš sjati,
može li se znati?

— Djeci, kad ne pušu,
obasjat ću dušu.




Švelja


U ponedjeljak je šiti htjela,
U utorak — za švelo sjela,
U srijedu — u iglu uvela,
U četvrtak — malo šila,
A u petak — pokvarila,
U subotu — oparala,
U nedjelju se odmarala.

Tiha tiha pesma



Tiho kos u grmu spava,
A još tiše raste trava.
Tiho tamni bor šumori,
A još tiše trešnja zori.
Tih je zeko ispod granja,
A još tiše bilje sanja.
Raznobojne snove sniva
Cvijeće šuma, polja, njiva.
Svud su snovi razasuti:
Jaglac sanja san svoj žuti,
Modro sanja šumarica,
Ljubičasto — ljubičica,
Nebo plavo — potočnica,
Bijelu iskru — tratinčica,
A duboko sanja noć,
Ti još dublje... Laku noć!

Sevina jutarnja pjesma



Uvis!
Uvis ću se dići!
Do sunca ću
Da ga budim
Ići
Ići
Ići...

Ponijet ću
Tamburicu
Tamburicu
Tamburicu
Sipat ću zvonca dolje
Zelenim
Žutim
I modrim
Beskrajnim poljem

Gdje mi je gnijezdo?
Gdje su mi ptići?

Morat ću
Sići
Sići
Sići
Ptiće obići...

Onda ću opet
Do sunca
Ići
Ići
Ići...

Nema za macke skole



— Kamo ćeš s torbom? —
Upita Miru mačka,

— U školu! Đak sam!
Ovo je torba đ a č k a!

— I ja bih s tobom! —
Mačkine oči mole.

Ne možeš, draga,
Nema za mačke škole.
Mački je dosta,
da zna presti,
Da zna loviti,
Da zna jesti,
Da se zna verati
I da mijauče,
A to sve mačke
Kod kuće nauče.

Repata prica



Rep imade crni mačak,
Rep je njegov crn, dugačak.
Rep imade još i patak,
Ali rep je njegov kratak.
Rep imade još i svinja,
Rep od mesa i čekinja.
Rep ima i vjeveriea,
Lagan kao pahuljica.

Ima zvijezda repatica
Rep od vatre i krijesnica.
Rep imade čak i vlak —
Od sivoga dima trak.
Rep ima i mali bata
Onog trena
Kad ostanu za njim vrata
Otvorena.

Uspavanka, ne obicna vec zecija



Lezi zeko, kraj repuha,
Pokrij glavu s oba uha,
Za spavanje ti još treba
Zvjezdani pokrivač neba,
A otvori oba oka,
Jer, tako ti zečjeg skoka,
Ako kakva sjena šušne,
Ti nadigni usne školjke,
Nek ti tanan bude san
Da živ svaneš sutradan.

Divno cudo


Imam jedno meče, meče.
Svu mi zimu kesten peče.
Pravo čudo, divno čudo
kako meče kesten peče!
Imam jedno mače, mače
što mi krpi stare hlače.
Pravo čudo, divno čudo
kako mače krpi hlače,
kako meče kesten peče!
Imam jedno prase, prase.
Crvene ga čizme krase.
Pravo čudo, divno čudo
kako prase čizme krase,
kako mače krpi hlače,
kako meče kesten peče!
Imam jedno pašče Dženi.
Čim prst dignem ono šeni.
Pravo čudo, divno čudo
kako šeni pašče Dženi,
kako prase čizme krase,
kako mače krpi hlače,
kako meče kesten peče!
Imam jedno luče, luče.
Za kosu me stalno vuče.
Pravo čudo, divno čudo
kako luče kosu vuče,
kako šeni pašče Dženi,
kako prase čizme krase,
kako mače krpi hlače,
kako meče kesten peče!
Pravo, divno čudo!

Bijeli lav



Jeste li vidjeli bijelog lava?
Sve bijelo ima:
Bijele mu noge, bijelo tijelo, bijela glava
I bijela lula u zubima...
Prošao je jutros lijevom stranom
Pod otvorenim kišobranom.
Nešto gleda u prozore naše
I sve pita i sve glavom maše:
Zar vaš braco tako dugo spava?
Zar se tako dugo izležava?
Jeste li vidjeli bijelog lava
Kojemu lula tako dobro prija?

Niste ga vidjeli?
Nisam ni ja!

Mi i djeca



Mi djeca sagradićemo grad
Sa mnogo zelenih krošanja.

Mi djeca sagradićemo grad
Sa mnogo plavog neba.

Mi djeca sagradićemo grad
Sa najvećom ulicom radosti.

Mi djeca sagradićemo grad
Koji neprijatelj nikada neće osvojiti.

Mi djeca sagradićemo grad
U našim srcima.