Vraćanje početku

S kestena mokrih evo još se lije
lagana kiša, a kapi sa trava
prozirnu kuglu tvore, gdje se krije
tajna soboda naših zaborava

Ptice, nemirne u mekoći gnijezda,
kreću se po grani, koja još podliježe
nebeskoj kiši. Jao, puna zvijezda,
već gorka večer od balkona seže.

Mnogo se vjetra u stanci odmara,
gdje ovaj svijet u zlovolji pati,
već sit čekanja da sve jednom mine.

Ne! Iz vlastite tame, dok se stvara
taj umor, vjerna dosada se vrati:
besmrtnom sjaju novo slovo sine.