Tema: Ivan Slamnig - Poezija

Mi na podu

Mi na podu ležali smo
motreć noge stolovima.
Mi u travi ležali smo
motreć brke skakavcima.
Mi na pijesku ležali smo
gledajući kako žuti
prsti vrba rijeku žmahu

liščiće dok nam grožđe
prepoizodnosijahu.

Navek je nekak bilo

Živio sam u Primorskoj banovini
u Zetskoj i u NDH,
u DFJ, u SFRJ
a uvijek sam bio ja.
Kako god nas je rezalo
navék je nekak bilo
šljive su bile plave
jaje je bilo bilo.
Ljubili smo Bebu i Aniku,
pjevali pjesme stare,
slušali termodinamiku
i starom žicali pare.
I tako te proglašavam kraljicom
ilirskih lijevih zemalja
i desnih i komada Pulje
i Grčke, a sebe za kralja.
Ljevicom nosim tebe,
desnom mač, ko pravi dasa;
kročimo na ustoličenje
uz klicanje širokih masa.

Nostalgija ostanka

Malo hodam
malo kiša pada
Malo stanem u neku vezu
kiša prestane
malo hodam
pa kiša opet pada
pa malo stanem u vezu
sa zatvorenim kišobranom
s ploha listova
klize voda
i kaplje
pređe jedan kamion
pa drugi
pa tramvaj
pa treći kamion
svi su friško vlažni
ja držim vlažan kišobran
i stojim
i pričinja mi se
da glumim viteza lutalicu
u nekom baletu
Još malo pa ću zamahnuti kišobranom
kao da je mač.

Posjet galeriji

Duh Božji lebdi nad vodama,
Krist krvlju krsti Adama,
U pozadini plovi brod.

Junona čupa centaura,
Juraj probada dinosaura,
U pozadini plovi brod.

U pozadini plovi brod
da proda robu a la mode
da kupi koji južni plod
da zaradi na čemu god
ni pomoz bog ni kome rod

nad njime sparan zelen svod.

Ranjeni tenk

(Korejski motiv)

Za viteštvo dočekah strašnu kob
jer smetlište je željezu grob.
Ja koji bijah pakao i grom,
ja koji bijah panter i tigar,
sad čekam da koji stari Rom
o mene zgasne svoj ljuti cigar.
Ja što bijah strah mitraljeza
ja što bijah Šerman i Paton
sad čekam da me Jula i Reza
okite svojom starom salatom.
Ja što se nadah bakrenom kipu
biti ću prodan kilo za lipu.

Razmišljanje slijepca o suncu i mjesecu

Sunce šušti kao lišće,
mora da je neko stablo
oblo koliko i toplo.
Mjesec pršti kao staklo,
on je neka vrsta leda.
Zašto samo ne da glasa,
kada kažu za nj’ da gleda?
Po svoj prilici, da njega
izmislili su Okaši,
a u Suncu tek toplinu
personificirali su
nemoćni, da čisto misle.

Stižeš me

Stižeš me, stižeš me, stižeš me,
u ljubavi, u obzorju
i tako sve po redu
Stižeš me u Perifl egeton
u Letu i u Stiks,
U Žabe, Ptice, Oblake
u nebo i u niks.

Svetac

Tri stabla trešnje, jedna šljiva,
jedan orah, pola suncokreta:
tu je izrastao svetac
prekriženih ruku
na grudima. Izrastao je iz zemlje:
nikad nije prošao kroz ženu.
Hraneći se smokvama
bijel kao svježe bijelo obojena barka
uzeo je nebo za oči.

Sveti Ioan Stolpnik
nije nikad poželio bližnjega
niti znao za strast
jer je izrastao iz zemlje:
nikakav dodir moguć mesu
nije mogao ublažiti febru njegove kičme.

Problematično je bilo
što da žrtvuje Bogu.
Popevši se na stup
žrtvovao je znatiželju,
a to mu je i bilo jedino,
Ioanu.

Stari prijatelj

Imam starog prijatelja.
Za nekoliko stvari služe stari prijatelji.
Prvo, po njima vidimo da starimo.
A onda, razabiremo, da smo drugačiji.
Dobar stari prijatelj je uvijek pomalo sporedan.
Tolerirat će te
Ne trebaš biti oprezan s njime.

Stari prijatelju, o stari prijatelju,
jezik ti je odlakavio: mjesto da kažeš
da govorim gluposti, ti se samo pristojno
smješkaš.

Što te više gledam, to više vidim

Što više gledam, to više vidim
svijet podijeljen na dva dijela:
žene se bez treme svađaju, to im je posao
svakodnevno na placu i s mesarima.
Muškarci bi najradije mira:
pušti me stat, vrijeme je novac.
Muškarci su najčešće žene: spuštaju duga lica
Kisele se svojim ženomuževima, traže da ih se tetoši,
žene su opet muškarci: pa to je sitnica
nećemo sada trošiti živce, smiri se.
A nas dvoje, ni jedno ne zna nazvati taksi,
petljamo se između kofera, sjedimo na rubu pločnika
otpuhujući i smijući se bez razloga.
Još ćemo se povaliti na sred ceste.