Ivan Slamnig - Poezija


Ivan Slamnig (Metković, 1930. – 2001.) suvremeni je hrvatski pjesnik, prozni pisac i esejist. Osnovnu školu pohađao je u Metkoviću i Dubrovniku, a klasičnu gimnaziju u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1955., a na istom fakultetu radio kao profesor na Odsjeku za komparativnu književnost. Kao lektor, asistent, ili viši znanstveni suradnik gostovao je u Firenci, Bloomingtonu (SAD), Chicagu, Amsterdamu i Upsali. Prevodio je s engleskoga, ruskoga, talijanskoga i švedskoga jezika. Objavio: Aleja poslije svečanosti, 1956; Odron, 1956; Neprijatelj, 1959; Naronska siesta, 1963; Povratnik s mjeseca, 1964; Monografija, izabrane pjesme, 1965; Disciplina mašte, 1965; Limb, 1968; Analecta, 1971; Bolja polovica hrabrosti, 1972; Pjesme, 1973, Svjetska književnost zapadnog kruga, 1973; Hrvatska versifikacija, studija, 1981; Dronta, 1981; Izabrana djela, PSHK, knj. 167, 1983; Sedam pristupa pjesmi, eseji,1986; Firentinski capriccio, 1987; Sead Scholae, 1987; Relativno naopako, 1987, 1998; Tajna, 1988; Sabrane pjesme, 1990; Sabrana kratka proza, 1992; Stih i prijevod, 1997, Barbara i tutti quanti: izbor iz djela, 1999; Svjetska književnog zapadnog kruga (2. dopunjeno izdanje), 1999; Ranjeni tenk, 2000.