Lelek mene

“…Ako nemaš zašto umrijeti
Nijesi se trebao rađati.
Ako ne znaš zašto si se rodio
I za pravu smrt si zaksnio.
Cilj ljudskog života je nešto
Zbog čega ćeš život prezirati.
Kom je život najviša svetinja
I sve ono zbog čega se živi
Sve to nije dostojno života
Zbog toga se ne moraš rađati.
A ko se god rodi bez razloga
Bez razloga mora i mrijeti.
Svak se ođe s razlogom rađao
Znao šta s životom i smrću
Jedino je to dostojno ljudi!
To se dobro znalo i pamtilo
S kojijem smo pozvanjem stvoreni.
Nije bilo ove pucibruke
Ni toliko suvišna naroda
Koji ne zna ni šta će na zemlji.
Ni ko ga je ni zašto stvorio.
Rađaju se i žale da umru
A ne znaju ni što su živjeli!
Šta će ljudi toliki na zemlji?
Ideja je ljudska ponižena!
Svaka vjera tako će propasti.
Svaki smisao tu će postradati.
Velike je tajne vazda znalo
Malo ljudi – i dok ih je malo
Onda svaki mora biti pravi
Kad su pravi – dosta ih je malo.
Šta će ovaj božji gamiz ljudi
Kao neka nova vrsta muve?
Čemu služe slijepi narodi?
Skoro će ih i zaprašivati…!”