Jedinoj

Pjan tobom,
smešak je vreli.

Tamom na zenice
otvorim tvoju tamu
ja, o jedini ja.

Čednu mi prolet,
pakleni plamen navestiš
ti, o jedina ti.

Čedni to presahnuti u plodu,
il’ iza plamena gar
jadovno golotinjom u nebo,

jedno je, o jedina:
do u bespuće, znaj,
putem je ovim trenje.

I dublje li nas nema,
dublje se otvori spasenje.