Tema: Walt Whitman - Poezija

Za brodom morskim

Za brodom morskim, za zviždećim vjetrima,
Za sivobijelim jedrima zapetim za oblice i konopce,
Dolje, mirijade, mirijade valova hrle, podižu svoje
vratove,
Smjerajuć u neprekidnu dotoku ka brodskome tragu,
Valovi okeana što ključaju i grgljaju, veseli uhode,
Valovi, lelujavi valovi, bistri, hiroviti, prpošni
valovi,
Ka toj virovitoj struji, radosni i plutasti, zavojiti,
Gdje velika lađa, jedreći i vrludajući, raspršuje
površ,
Veći i mani valovi u širu okeanskom čeznutljivo
plove,
Brazda morskog broda koji prođje ljeska se,
vragolasta na suncu,
Šarena povorka, s mnogim mrljom od pjene i
mnogim dijelovima,
Što prati gordi i žurni brod, u brazdi što prati…

Zbogom, mašto moja

Zbogom , Mašto moja!
Zbogom mili druže, ljubavi mila!
Ja odlazim, ne znam kuda,
Ni kakvoj kobi, ni da li ću te opet videti.
Zbogom dakle, mašto moja .

Još samo jedno – da se osvrnem za trenutak;
Sve sporije , sve slabije otkucava sat u meni,
Odlazak, sumrak , ubrzo staće srčani damar.

Dugo smo zajedno živeli, radovali se , milovali ;
Divno ! – a sada rastanak- zbogom , Mašto moja .

Pa ipak , da se ne zaletim;
Zaista , dugo smo živeli , spavali , pročišćavali se ,
u stvari se stopili u jedno;
Pa ipak , tako umiremo li, zajedno umiremo ( jeste,
ostaćemo jedno)
Odlazimo li ikuda, zajedno idemo u susret onome
što biva ,
Možda ćemo bogatiji biti i radosniji , i nešto
naučiti,
Možda me to sada u stvari ti privodiš istinskim
pesmama ( ko zna ? )
Možda to ti zapravo otvaraš , okrećeš bravu smrti -
pa onda , konačno.
Zbogom – i zdravo ! – Mašto moja .

Kosmos

Who includes diversity, and is Nature,
Who is the amplitude of the earth, and the coarseness and sexuality
of the earth, and the great charity of the earth, and the
equilibrium also,
Who has not look’d forth from the windows, the eyes, for nothing, or
whose brain held audience with messengers for nothing;
Who contains believers and disbelievers–Who is the most majestic
lover;
Who holds duly his or her triune proportion of realism, spiritualism,
and of the aesthetic, or intellectual,
Who, having consider’d the Body, finds all its organs and parts good;
Who, out of the theory of the earth, and of his or her body,
understands by subtle analogies all other theories,
The theory of a city, a poem, and of the large politics of These
States;
Who believes not only in our globe, with its sun and moon, but in
other globes, with their suns and moons;
Who, constructing the house of himself or herself, not for a day, but
or all time, sees races, eras, dates, generations, 10
The past, the future, dwelling there, like space, inseparable
Together


Walt Whitman, Kosmos