Slobodan Rakitic - Najlepse Pesme


Slobodan Rakitić je rođen 30. septembra 1940. godine u Vlasovu, kraj Raške. Osnovnu školu završio je u Raški, gimnaziju u Novom Pazaru. Jedno vreme studirao je na Medicinskom fakultetu u Beogradu. Diplomirao je na filološkom fakultetu u Beogradu, na grupi za jugoslovensku i opštu književnost. Uređivao je književne časopise Savremenik i Raška. Bio je član prve redakcije koja je pokrenula list (1972). Od 1973. godine zaposlen je u Zadužbini Ilije M. Kolarca, kao urednik katedre za kniževnost i jezik. Objavio je knjige pesama: Svetlosti rukopis (1967), Raški napevi (1968), Svet nam nije dom (1970, drugo dopunjeno izdanje 1979), Zemlja na jeziku (1973), Pesme o drvetu i o plodu (1978), Žudnja za jugom (1981), Potomak (1982), Osnovna zemlja (1988), dopunjeno izdanje 1989. i 1990), Tapije u plamenu (1990, drugo izdanje 1991), Duša i sprud (1994), Izabrane i nove pesme (1998) i Vodena slova (2000); knjige eseja: Od Itake do priviđenja (1985), Oblici i značenja (1994); zbornik: Poezija romantizma jugoslovenskih naroda (1978) i Izabrana dela u pet knjiga (1994). Dobio je književne nagrade “Milan Rakić”, “Isidora Sekulić”, “Branko Miljković” i “Laza Kostić”. Knjiga Tapije u plamenu nagrađena je Oktobarskom nagradom Beograda za 1990. godinu i nagradom “Rade Drainac” 1991. Njegove pesme su prevođene na više jezika. Knjiga Zemlja na jeziku objavljena je, u prevodu na francuski, u izdanju “L’Age d’Homme”, u Loznici, 1990. godine. Slobodan Rakitić je bio predsednik grupe Srpskog pokreta obnove u prvoj višestranačkoj skupštini Srbije (1991-1992), predsednik poslanicke grupe DEPOS-a u Saveznoj skupštini SR Jugoslavije (1993-1994). Predsednik je udruženja književnika Srbije od 21. decembra 1994. godine. Na osnivačkoj skupštini Saborne narodne stranke, 28. januara 1995. u Beogradu, izabran je za predsednika. Živi u Beogradu.