Veljko Petrovic



Pesnik i pripovedač Veljko Petrović rođen je 1884. godine u Somboru, u svešteničkoj porodici. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u rodnom gradu, a pravo je studirao i apsolvirao u Budimpešti. Prve stihove objavio je kao student, 1903. godine u “Brankovom kolu” i “Srpskom književnom glasniku”, a prve novinske članke u zagrebačkom “Srbobranu”. Nakon Prvog svetskog rata, u kojem je učestvovao kao dobrovoljac, dobija mesto referenta u Odseku Ministarstva prosvete za Bačku, Banat i Baranju u Novom Sadu, a do 1941. godine radi u Ministarstvu prosvete u Beogradu. Godine 1936. postaje redovni član Srpske akademije nauka. Na mesto upravnika Narodnog muzeja u Beogradu, gde će dočekati penziju, dolazi 1944. godine. Umro je u Beogradu, 27. jula 1967. godine. Veljko Petrović je u književnost ušao početkom 20. veka kao pesnik intimne i rodoljubive lirike. Prvu zbirku pesama (“Rodoljubive pesme”) objavljuje u Beogradu 1912. godine, a prvu knjigu pripovedaka (“Bunja i drugi u Ravangradu”) devet godina kasnije.