Tema: Vesna Krmpotic

Ljubav sa mnom

Ljubav sa mnom nije samo smješak u tišini srca;
Ljubav sa mnom potres je pod korakom,
Rušenje brane na rijekama razbora,
Ljubav sa mnom udar je groma o visoki bedem tvrdoga uma,
Ljubav sa mnom samoća je u svijetu i neljubav ljudska – da,
Ljubav sa mnom nije samo smješak u tišini srca
Gdje mirisu jasmini jasnih suza,
Ljubav je sa mnom udar,
Potres i jaka samoća susreta sa istinom

Mnogostruki život

Bit će da živimo
istodobno na mnogo zvijezda,
u mnogo raznih života,kad smo tako čudno
iznemogli
od čeznje za jedninom,
a sve nam živote veže tanka nit,
I
kad umiremo,umire nas mnogo.
I ja koja tvrdom zvijezdom večernjom
slutim,
da samo karika sam golemog mog žica,
samo jedno svoje
čulo, dimenzija jedna,
samo miljuntina svoje snage
što svemirom
troši se
i luta
ja osjećam,
da ni u ovom času nisam presjekla
nit
koja me veže s tvrdom zvijezdom večernjom,
i da nisam svoja ni
u času kad sam to naslutila,
jer i sad me škrope nečije daleke misli
neosjetno,
ko
ponoćna rosa.

Pješčana kula

Držim se na
okupu,
svim silama držim se na okupu:
i skupljam živi pijesak
svoga bića
na hrpu, na hrpu, na hrpu.

I govorim: sad više
nisam pijesak
sada sam kula od pijeska.
Koliko zidam, zidam,
zidam:
možda sam već kula od kamena,
možda sam već samo kula.

Što
sam sve radila da budem zid!
A gle, more se ne trudi da bude more,
ono
je more; a niti cvijet
ne radi ništa da bude cvijet.

Na okup
zovem pijesak
i zidam, zidam, zidam:
a u predahu s uhom na zidu
slušam
kako podzemno žude srca
da ih pomete veliki val
i da ih
taban vjetra zgazi
u zaborav.

Držim se na
okupu.
Svim silama držim se na okupu:
i skupljam živi pijesak
svoga bića
na hrpu,na hrpu, na hrpu.

I govorim: sad više nisam
pijesak.
Sad sam kula od pijeska.
Koliko zidam, zidam, zidam:
možda
sam već kula od kamena;
možda sam već samo kula.

Svuda sam te tražila…

Svuda sam Te tražila
Osim u svom srcu.
Sve sam bila
Osim Tebe.
Potonule lađe su me vozile,
Zmajske su me spilje zatvarale,
Mutne su me vode ispijale.
Mislila sam, to je cijena za Tebe.
Nisam znala da se Ti poklanjaš onome
Tko zna da ne može platiti.
Svuda sam Te tražila,
A Ti si već bio nađen.
Sanjala sam da Te osvojim
Svojim stradanjem,
Da Te zaslužim dugim hodočašćem:
Nisam Te htjela bez plaće i truda.
Nisam znala da se Ti poklanjaš onome
Tko zna da nema takovg stradanja
Kojim će te zaslužiti.

Usta tajne

Rekla sam sve, i sve je
ostalo tajna: usta orhideje
šapuću neizmjerje
sve odzvanja,
i znano se s neznanim sklanja.

Rekla sam sve i sve je
ostalo tajna: ljubav nesaznana
što šuti do kraja,
i stoga,
samuje s dušom, do boga.

Jesam li rekla sve baš zato
da ostane skrito i nepoznato?
Da skuti Svarožića
pometu
cvjetiće divljih otkrića?

Rekla sam sve, ne znajuć
kako ne reći, kako tajnu
zadržat u riječi;

i kako nju, slobodnu i sjajnu
munju mojih sanja,
svezati strahom od priznanja.

Vječiti rastanak

Ja sam oko
ti si jedna od mojih mnogih suza
rađaš se iz mog bola
i čim se rodiš, rastaješ se samnom
Zbogom suzo sretnija bih bila
kada bih mogla plakati za tobom
umjesto što tobom plačem

„Svijest je ta koja mijenja svijet, to je naš najhitniji posao!“(Vesna Krmpotić)



Za forum [Samo registrovani clanovi mogu videti ovaj sadrzaj. ]

DJ.Vesna - Poezija i muzika su najbolji lek srcu i dusi!