Tema: Ljubisa Rajkovic Kozeljac

LJUBIŠA RAJKOVIĆ KOŽELJAC

[Samo registrovani clanovi mogu videti ovaj sadrzaj. ]

Ljubiša Rajković Koželjac rođen je 4. februara 1940. godine
u Koželju kod Minićeva (SO Knjaževac)

Ljubiša Rajković Koželjac rođen je 4. februara 1940. godine u Koželju kod Minićeva
(SO Knjaževac) od oca Dragoljuba i majke Dobrice. Osnovnu školu izučio je u rodnom
selu, a nižu i višu gimnaziju u Zaječaru. Filološki fakultet (grupa za srpskohrvatski
jezik i jugoslovensku književnost) završio je 1963. godine u Beogradu, gde je
1973. godine i magistrirao ("Jezik i stil u Deobama Dobrice Ćosića"). Doktorsku
disertaciju iz narodne književnosti ("Lirske narodne pesme jugoistočne Srbije")
odbranio je 1994. godine na Filološkom fakultetu u Prištini. Kao prosvetni radnik
službovao je u Oglednoj osnovnoj školi "Vladimir Živković Vitko" u Minićevu, u
Osnovnoj školi u Halovu (kod Zaječara), u Tehničkom školskom centru — Bor
(odeljenje u Negotinu — tzv. Hemijska škola), u Osnovnoj školi "Milić Keljanović"
u Konjusima kod Andrijevice (Crna Gora) i u Školskom centru "30. septembar"
u Rožajama (Crna Gora). Bio je prosvetni savetnik u Međuopštinskom prosvetno-pedgoškom
zavodu u Zaječaru i lektor u Francuskoj (Bordo i Lil). Kao samostalni istraživač, a
zatim i kao naučni saradnik, radio je u prištinskom Institutu za izučavanje kulturne
baštine Srba na Kosovu i u Metohiji (sve do 1999. godine). U penziju je otišao
(2001. godine) kao radnik zavičajnog odeljenja Matične biblioteke "Svetozar
Marković" u Zaječaru, gde je bio zadužen za izdavačku delatnost.

Član je Udruženja književnika Crne Gore i Udruženja književnika Srbije.

Prvi tekst objavio je 1954. godine u zaječarskom listu "Timok".

Koželjac piše pesme, priče, članke, prikaze, eseje, studije, hronike, biografije,
monografije itd, a poznat je i kao sakupljač usmenog narodnog blaga. Pored
književnog rada bavi se i naučnim radom, osobito na polju lingvistike, filologije,
istorije, etnologije i antropologije. Sarađivao je u skoro svim našim važnijim
listovima i časopisima. Učesnik je mnogih naučnih skupova, simpozijuma, kongresa
i seminara. Recenzirao je mnoge rukopise i uradio veliki broj lektura i korektura.

Bibliografija radova Lj. R. Koželjca sadrži 1400 bibliografskih jedinica
(v. Dragan Jelenković: "Bio-bibliografija Ljubiše Rajkovića Koželjca /maj 1954 —
maj 2010/", Istorijski arhiv "Timočka krajina", Zaječar, 2011).

Koželjac ima obimnu književnu prepisku (delimično već objavljenu).

Riznicasrpska

Ljubiši Rajkoviću Koželjcu do sada su iz štampe izašle sledeće knjige:

"Ukorak s vremenom", Istorijski arhiv, Zaječar, 1969.
"Selo Vrbica", NP "Dnevnik", Novi Sad, 1969.
"Članci iz jezika i književnosti", Tehnički školski centar, Bor, 1970.
"Treperenje", Mladi maj, Zaječar, 1971.
"Dvori samotvorni", NU "Timok", Zaječar, 1972.
"Pod kamenom cvet", Književni klub "Branko Miljković", Kaževac, 1973.
"Iz jezičke i književne problematike", Međuopštinski prosvetno-pedgoški zavod, Zaječar, 1973.
"Vršnjaci proleća", Dom omladine, Zaječar, 1975.
"Crna Reka", NU "Timok", Zaječar, 1975.
"Zdravac mirišljavac", GIP "Zaječar", Zaječar, 1978.
"Lepota ožiljaka", Društvo prijatelja knjige, Ivangrad, 1987.
"Predjeli sna", Međurepublička zajednica, Pljevlja, 1987.
"Književno stvaralaštvo Milenka Ratkovića", Novo delo, Beograd, 1988.
"Kliče vila savrh Koma", Zajednica kulturnih i naučnih radnika, Rožaje, 1988.
"Ustuk", NIRO "Sloboda", Ivangrad, 1988.
"Timočke poslovice, izreke i zagonetke", IRO "Prosveta", Niš, 1989.
"Reč putuje", Društvo prijatelja knjige, Ivangrad, 1989.
"Odsaj na vodi", Nezavisna biblioteka "Plamen bananine kućice", Požega, 1990.
"Nepoklek", Dom omladine, Zaječar, 1990.
"Književni razgovori", Kultirno-prosvetna zajednica, Zaječar, 1991.
"Jato golubato", Kulturno-prosvetna zajednica, Zaječar, 1991.
"Onomastika Timoka", SANU ("Onomatološki prilozi", br. XI), Beograd, 1991.
"Oj, lele, Stara planino", Krajinski književni krug, Negotin, 1995.
"Radgostov kodeks", Novi svet, Priština, 1996.
"Jezik i stil u Deobama Dobrice Ćosića", Kulturno-prosvetna zajednica, Zaječar, 1997.
"Pomenik", Pergament, Priština, 1997.
"Lirske narodne pesme jugoistočne Srbije", Institut za izučavanje kulturne baštine Srba na Kosovu i u Metohiji, Priština, 1997.
"Svitac", Novi svet, Priština, 1997.
"Nebo u kladencu", Književna zajednica "Veljko Vidaković", Niš, 1997.
"Pevanje Hajduk-Veljku", "Hajduk-Veljkovi dani", Lenovac, 1998.
"Puti nedohodi", Književna zajednica "Veljko Vidaković", Niš, 1998.
"Venci za mladenci", Zavičajno društvo Timočana-Torlaka, Minićevo, 1998.
"Monografija Osnovne škole, Miroslav Đurović, u Bašči" (kod Rožaja), OŠ "Moroslav Đurović", Bašča, 1999.
"Okato sunce", Timočki književni klub, Zaječar, 2000.
"Osnovna škola u Velikom Izvoru od 1839. do 2000. godine", OŠ "Vuk Karadžić", Veliki Izvor, 2000.
"Mučno svitanje", DP "Nota", Knjaževac, 2000.
"Sa londže zelene", Centar za kulturu, Rožaje, 2000.
"Posvete", Književni klub "Inorog", Bor, 2001.
"Na putu dobročinstva", OOCK, Zaječar, 2001.
"Trajanje", Zavičajno društvo Timočana – Torlaka, Minićevo, 2002.
"Dionisije na leopardu" NIP "Vranjske knjige", Vranje, 2004.
"Bili smo nemogući", Srpska knjiga, Ruma, 2005.
"Munje na obzorju", NIP "Vranjske knjige", Vranje, 2006.
"Reč biva delo", Književni klub "Branko Miljković", Knjaževac, 2006.
"Besmrtnik", Tercija, Bor, 2008.
"Put u Eshaton", Književni klub "Sokolovo pero", Sokobanja, 2008.
"Dečja usta", Književno društvo "Sveti Sava", Beograd, 2009.
"Život posvećen nauci", Kulturno-prosvetna zajednica, Zaječar, 2009.
"Jezik naš nasušni", Književna zadruga Srpskog narodnog vijeća Crne Gore, Podgorica, 2009.
"Ustani, Lazare", Književni klub "Branko Miljković", Knjaževac, 2009.
"Dve zlatne jabuke", Kulturno-prosvetna zajednica, Zaječar, 2009.
"Šiomigađura", Književni klub humorista, aforističara i satiričara "Sergije Lajković", Zaječar, 2009.
"Dragi Ljubiša", Istorijski arhiv "Timočka krajina", Zaječar — Zavičajno društvo Timočana-Torlaka, Minićevo, 2010.
"Marginalije", Centar za kulturu, Zaječar, 2010.
"Do balčaka", Krajinski književni klub, Negotin, 2011.
"Da život bude ljubav", IK "Miroslav", Beograd, 2011.
"Suza skamenjena", Zavičajno društvo Timočana-Torlaka, Minićevo, 2011.
"Život — za život u slobodi" (u koautorstvu sa Miodragom Đurđevićem), Savez udruženja boraca
Okruga Zaječar i Savez udruženja boraca Okruga Bor, Zaječar, 20011.
"Soneti", Krajinski književni klub, Negotin, 2012.

Koželjcu je u Institutu za srpski jezik pri SANU u Beogradu prihvaćen za objavljivanje "Rečnik narodnog
govora u Srednjem Timoku" (recezent dr Pavle Ivić). Pripremio je za štampu izbor prikaza knjiga
"Susreti sa knjigama", zatim rukopise: "Smisao srpskog opredeljenja za carstvo nebesko", "Iz naše
usmene književnosti", "Etnografski spisi", "Živi upiš" (zbirka facetija), "Slavej na krstaču" (zbirka pesama
na timočkom govoru), "Posvete Koželjcu" i izbor iz književne prepiske "Poštovani Rajkoviću" (1974—2000).
Pored ostalog, radi na obimnom rukopisu "Traktat o smrti", a u štampi mu je razgovor sa Božidarom
Kovačevićem "Ja sam nesvrstan pisac". Od njegovih još neobjavljenih rukopisa jedan od najznačajnijih i
najobimnijih (ima preko 800 strana!) jeste njegov razgovor sa Jovanom Strikovićem "Teško nama
— dakle blago nama".

Godine 2006. Koželjac je dobio Vukovu nagradu, koju dodeljuje Kulturno-prosvetna zajednica Republike Srbije, u Beogradu.

Radi i živ(otar)i u Zaječaru.

Pred izlaskom iz štampe je dvotomna knjiga "Koželjčevo delo u svetlu književne kritike", čiji je izdavač Centar za kulturu
grada Zaječara, a priređivač je Goran Vučković.

VUK I VELJKO

nekad je mudro
mudroga ne poslušati

da je umakao
u planine
bi li u pesmu
ušao

U istoriju se lako
ulazi
još lakše se iz nje izlazi
ali je samo pesma
grobnica bez groba

u njoj se večno živi

ŽELJA

Vuk na polasku
zagrli Hajduk-Veljka
i zagleda mu se u oči

išti šta hoćeš
reče mu Veljko
ionako će sve ovo
zapleniti Turci

ništa ne bih drugo
odvrati Vuk
samo mi jataganom svojim
zaoštri pero

SLIKA

Na slici toj, u drvenom ramu,
Pradeda moj Gmitar, pred pogibelj samu.
U stavu mirno: koporan, bajonet, puška,
Fišeklije o opasaču, kraj bombe ruka muška.
Do njega drug mu u čizmama, od njega mnogo manji,
S ordenom na grudima i u struku tanji.
A moj pradeda Gmitar sa šajkačom i bradom,
Jer u žalosti beše za ćerčicom Nadom.
Leka Dzurepski javio je kratko:
Kod Bele Palanke ubio ga bratko.
Deda moj Bora, od deset godina siroče,
Ne zna grob nad kojim može reći: Oče!
Nit' moj otac Dragoljub zna gde mu počiva deda,
Al' ponekad dugo njegovu sliku gleda.
A ta slika jednu falinku ima:
Na njoj ratnik srpski u svinjskim opancima!
Prababa moja Živa kao i da ne vidi sliku onu:
Ona samo u mene gleda i ljubi me k'o ikonu.

VUKOVE SUZE

Na groblju u Beču jedan čovek kleči,
u grob mali gleda bez suza bez reči.
"Milutine, sine, zar mi i ti ode?!" —
progovori najzad. "Kako ti je ovdje?
Imaš li sad, sine, sve što djeci treba,
jesi li mi jošte željan kore hljeba?
Evo oca tvoga da te pita, sine,
drhtiš li od studi il' si pun topline.
Idu l' mi u školu sva ostala djeca,
je li neko slovo naučila Jeca?

A tebe, Amalija, pita majka Ana
je l' lijepo sada Roza očešljana?
Vasilija moja šta mi sada radi,
igra l' se s guslama moj prvjenac mladi?
Je li Miljko najzad prohodao meni,
jesu l', sine, Milki obrazi rumeni?
Da li se moj Nenad još sa dušom bori,
a Milena moja špreheće l' il' zbori?
Hoće l' mala Zora, kad prozbori, znati
reći majne muter ili moja mati?

Djeco moja mila, moja živa rano,
sve je vašam ocu ovde pokopano.
I vaši osmjesi, i plač, i radosti
sad su samo ploče, i zemlja, i kosti.
K'o orač na njivi, sav zabavljen setvom,
ja sad živim, djeco, s vašom
strašnom kletvom.
Al' na njivi mojoj, iz te moje setve,
iznići će klasje za bogate žetve.

Djeco moja mila, za me oprost ište
zapretano ono tršićko ognjište,
s kojeg iskre lete na sve četir' strane
da najzad i Srblju bijel' dan osvane.
Oprostite ocu, djeco moja mrtva,
oprostite jer je nužna naša žrtva."
Pa ustade otac, glavu gore diže,
grobovima djece primače se bliže:
jedanaest humki on suzama zali,
jedanaest sveća iz ned'ra zapali
i poćuta dugo, a tad najzad krete
uz krckanje štule što jeca k'o dete.

MOLITVA

To nisu bile tihe letnje kiše k'o ove sada,
Već nepogode u kojima je u polju moglo i da se strada.
Iznenada se, tek, nad Maglenom nebo naoblači
Pa počne da dudnji i vetar već žito tlači.
Kad uzvitlani oblak stigne do nad Trojicu,
Svi se, s obližnjih njiva, zbežimo u Milkinu pivnicu.
Prestane u njoj i šapat i vreva,
Jer već i nad nama počinje da krklja, seva.
Strahovito pljušti, a grom k'o da prvo
Rastrešti baš do pivnici neko drvo.
Bacaju se napolje srpovi, motike, pribadači ...,
Jer gvožđurija, vele, grom privlači.
Sva mokra, k'o dodola, predvođena munjinim bljeskom
Baba Roska se hvata u koštac sa silom nebeskom.
Da bi odagnala nalet grada jači,
Ona iza pivnice počinje da se svlači.
Ja šćućuren drhtim u majčinom skutu
Očekujući posred srca munju ljutu.
O, milostivi Bože, ne daj da ovde tresne:
Poginule bi sa mnom i moje nerođene pesme!

PRVI SUSRET S ĆERKOM

to su dakle te oči
što će biti mutne
na dan moje smrti

NOĆAS SU ME POHODILI ŽIVI

Vladanu Nediću

Gde su one melem-reči,
Gde su ona bukvar-slova,
Gde zdravica blagoslova
Što nam tužna srca leči,
moj Vladane!

Gde je onaj osmeh blagi,
Gde su one plavet-oči,
Gde je uma kamen dragi
Što u dušu biser toči,
moj Vladane!

Gde je staza perivoja
Kojom tvoja mis'o šeta;
Sada imaš oba sveta,
Srce moje — raka tvoja,
moj Vladane!

Blago tebi, srećni brate,
Evo Vuk ti ruke širi,
Iz srca ti zumbul cvate,
Iz duše ti lipa miri,
naš Vladane!