Tema: Anton Pavlovic Cehov

ANTON PAVLOVIC CEHOV

Anton Pavlovič Čehov (rus. Ант́он П́авлович Ч́ехов, Taganrog, 29. januara 1860. - Badenvajler,
Nemačka, 15. jula 1904.) je bio ruski novelist, pripovedač i dramski pisac.

Rođen je kao treće od šestero djece trgovca Pavela Jegoroviča i Jevgenije Jakovlevne Morozove.
Od 1876. do 1879. Čehov pohađa osnovnu i srednju školu u Taganrogu, često posjećuje kazalište,
objavljuje tekstove i uređuje školske novine. 1876. godine Čehovljev otac bankrotira i seli
s obitelji u Moskvu, dok Pavlovič ostaje u Taganrogu. U to vrijeme Čehov piše svoju prvu dramu
Bez oca, koja nije pronađena do danas. 1879. godine Anton P. Čehov završava srednju školu i
odlazi u Moskvu, gdje upisuje medicinu na Moskovskom sveučilištu. Tokom studija objavljuje
anonimne članke u studentskim časopisima, ubrzo izabire i pseudonim Antoša Čehonte pod kojim
piše u časopisima Peterburgajska gazeta, Nova vremja, Oskolki i Ruskaja mysl. Između 1880. i
1887. piše još pod pseudonimima: Doktor koji je izgubio svoje pacijente, Brat moga brata,
Čovjek bez… itd.

U književnosti se pojavio kratkim humoreskama, sažetog izraza i karakterizacije, zatim prelazi
na novele i pripovetke, gde se njegov tužni humor postepeno pretvara u rezignaciju i očaj.
Istu tematiku obrađuje i u dramama, u kojima nema ni tradicionalnog zapleta ni raspleta, kao
ni pravih junaka ili jakih strasti, nego je u njima naglašena lirskim elementima sugestija
atmosfere u kojoj se odvija život njegovih junaka. Smatra se, uz Mopasana, najvećim novelistom
evropskog realizma, dok je svojim dramama izvršio, a i danas vrši, jak uticaj na evropsko
pozorište.

Wikipedija

1881. godine Čehov piše dramu koja će kasnije postati poznata pod imenom Platonov, a zanimljivo
je da je ta drama izdana tek 1923., skoro dvadeset godina nakon autorove smrti. Studirao je
medicinu i bio kotarski liječnik, ali zbog nedovršenog diplomskog rada nije stekao liječničku
titulu. Započinje praksu u Čikinu, a iste godine objavljuje zbirku priča Melpomenine priče, dok
u prosincu prvi put pati od simptoma tuberkuloze. 1884. piše i jednočinku Na glavnoj cesti.
Radnja jednočinke događa se u krčmi na glavnoj cesti, tekst nije prošao cenzuru i ocijenjen
je nepodobnim za izvedbu, te je prvi put objavljen 1914. povodom desetogodišnje obljetnice
Čehovljeve smrti. Godinu dana kasnije Čehov putuje u St. Petersburg, gdje upoznaje izdavača
Alekseya Suvorina i slikara Isaca Levitana s kojima postaje blizak prijatelj, te ubrzo počinje
pisati i objavljivati tekstove u Suvorinovim novinama Novo vrijeme. U travnju 1890. Čehov
odlazi na putovanje kroz Sibir do otoka Sahalina gdje kao liječnik istražuje život u
kažnjeničkim logorima, nakon toga plovi još Tihim i Indijskim oceanom, a na putovanju se zadržao
do listopada iste godine. Putovanja su u Čehovljevom životu bila konstanta, pa tako već 1891.
odlazi obići zapadnu Europu, a iste godine izlaze mu novele Dvoboj i Žena sa sela. Kupuje malo
imanje u Melihovu u Serpuhovskom okrugu, gdje seli s obitelji.

Epidemija kolere izbija u razdoblju 1892./1893., a Čehov kao jedan od vodećih ljudi u
pokrajinskoj sanitarnoj komisiji, besplatno liječi najsiromašnije seljake i bori se protiv
gladi. Objavljuje jedanaest priča uključujući Moju ženu, Skakavca te jednočinku Jubilej.
1893. upušta se u ljubavnu avanturu s Likom Mizinovom, s kojom se neće vjenčati ali će mu
ona poslužiti kao inspiracija za lik Nine u drami Galeb. Piše Otok Sahalin, izlaze mu tekstovi
Anonimna priča i Veliki Volođa i mali Volođa. Zdravlje mu se pogoršava 1894. te putuje u
Italiju i Pariz. Obajvljuje djela Student', Učitelj književnosti, Crni redovnik i Na ladanju.
Konstantin Sergejevič Stanislavski i Vladimir Nemirovič Dančenko otvaraju 1897. Moskovski
hudužestveni teatar, što će ubrzo imati veliki utjecaj na Čehovljev daljnji rad. Čehovu umire
otac, a on sam boravi u bolnici zbog prvog akutnog napadaja plućne tuberkuloze. U rujnu putuje
u Francusku na liječenje, te su mu objavljene drame Ujak Vanja, Ivanov, Galeb i jednočinke
kao i priče Seljaci, Kod kuće, te Divljak. U svibnju 1898. Antun Pavlovič Čehov vraća se iz
inozemstva i živi neko vrijeme na Jalti, gdje preživljava drugi napadaj tuberkuloze.
Čehov prodaje sva autorska prava na svoj rad izdavaču A.F. Marksu za 75 000 rubalja, što bi
u današnoj vrijednosti bilo oko 80 000 dolara, te počinje uređivati svoja sabrana djela.
Iste je godine nagrađen Ordenom sv. Stanislava za rad u obrazovanju. Piše i objavljuje
tekstove Na službenom poslu, Draga, Dama s psićem. To ljeto prodaje imanje u Melihovu i gradi
kuću na Jalti

25.maja 1901. Čehov se oženio glumicom Olgom Knipper, koja je igrala Mašu u Tri sestre,

a evo što je jednom prilikom zapisao o braku:

„Privlačan je samo brak iz iz ljubavi; oženiti se djevojkom samo zato što je ona
simpatična isto je što i kupiti na tržnici nepotrebnu stvar samo zato što je lijepa.
U bračnom životu najvažnija spona je ljubav, spolna privlačnost, jedno tijelo, a sve
drugo nesigurno je i dosadno ma kako smo pametno proračunali. Dakle, nije riječ o
simpatičnoj djevojci, nego o voljenoj.“