Knjaževsko-srpski teatar
Teatar u Kragujevcu koji je nosio ime Joakima Vujića, direktora prvog srpskog teatra osnovanog
u Kragujevcu 1835. godine, izrastao je po svom repertoarskom izrazu i scenskom tretmanu u
moderno savremeno pozorište.
Na sceni ovog pozorišta odnegovana je čitava plejada vrsnih umetnika koji su ostavili dubokog
traga u istoriji pozorišne umetnosti zemlje: Ljuba Tadić, Mija Aleksić, Branislav Ciga Jerinić,
Mileva Žikić, Budimir Buda Jeremić, Miodrag Marić, Rajko Stojadinović, Ljubomir Kovačević,
Jovan Mišković Miško, Sava Baračkov, Gorica Popović, Ljubomir Ubavkić Pendula, Mirko Babić...
Hatišerifom od 1830. i 1833. godine Srbija dobija autonomiju i pravo da podiže kulturno-prosvetne
i zdravstvene ustanove. Zahvaljujući činjenici da je Kragujevac u to vreme prestonica obnovljene
Srbije u kome je Knez Miloš Obrenović podigao svoj dvor sa upravnim i administrativnim aparatom,
u njemu se utemeljuju: Knjažesko-srbska Tipografija, Novine Serbske pod uredništvom Dimitrija
Davidovića, Gimnazija (1833. godine), Knjažesko-srbski teatar (1835. godine), Knjažesko-srbska
banda koju osniva Jožef Šlezinger, Liceum Knjažestva Serbskog (1838. godine), muzej, biblioteka,
galerija slika, Sud kragijevački (1820. godine), bolnica, prva apoteka (1822. godine).
U Kragujevcu se prve pozorišne predstave pominju još 1825. godine. Pripremao ih je i izvodio
učitelj Đorđe Evgenijević sa đacima. Prilikom svog dolaska u Kragujevac u njima je učestvovao
i Joakim Vujić. On je došao na poziv Kneza Miloša u jesen 1834. godine i postavljen je za direktora
Teatra sa zadatkom da organizuje rad pozorišta.
Knjažesko-srbski teatar smešten je u adaptiranim prostorijama tipografije i imao je binu, lože i
parter. Repertoar Teatra činila su uglavnom dela Joakima Vujića, a glumački ansambl, pored Vujića
koji je bio glavni glumac i reditelj, sačinjavali su mladi činovnici i đaci gimnazije.[2]
Prve predstave održane su u vreme zasedanja Sretenjske skupštine od 2. do 4. februara 1835. godine,
kada su prikazani Vujićevi komadi uz muziku koju je komponovao Jožef Šlezinger. Za tri dana izvedene
su četiri predstave: Fernando i Jarika, La Peruz, Bedni stihotvorac i Begunac. Pozorišnu publiku
sačinjavali su Knez sa porodicom, činovnici i pozvani gosti, kao i poslanici u vreme skupštinskih
zasedanja.
Na Sretenje Gospodnje, petnaestog februara 1835. godine (2. februara, po starom kalendaru), u
adaptiranim prostorijama kragujevačke Tiografije, prikazao je Joakim Vujić svoj pozorišni komad
Fernando i Jarika, prema delu Karla Ekartshauzena.
Bookmarks