JELENA MRNJAVCEVIC JEFIMIJA


(oko 1350 — posle 1405. godine)


Jelena Mrnjavčević je prva srpska pesnikinja. Rođena je oko 1350. godine. Bila je ćerka uglednog kesara
Vojihne. Bila je udata za despota Uglješu Mrnjavčevića. Posle pogibije muža u Maričkoj bici 1371. godine,
odlazi u Srbiju u dom Lazara Hrebeljanovića. Nakon Kosovske bitke, kada je stradao i njen zaštitinik knez
Lazar, zamonašila se zajedno sa knjeginjom Milicom u manastiru Županja, a kasnije je prešla u Ljubostinju,
gde je dobila ime Jefimija. Jefimija je najverovatnije imala veliki uticaj na kneginju Milicu. Konstantin
Filozof je hvalio njenu mudrost i rečitost („va mnogih glagolanih i vešteh mudrejšija sušti“); Milica
(tada već monahinja) držala je Jefimiju u svim teškim i mučnim, prelomnim državnim pitanjima (najpresudnija
su bili odnos prema Turcima i suparničkoj vladarskoj porodici Vuka Brankovića, koji očigledno nije pokazao
lojalnost prema kući Lazarevića posle Kosovske bitke) „kao neku kulu i pomoć“. Jefimija se istakla 1398.
godine, kada je bila u misiji koje su preuzele dve monahinje (Jefimija i Milica-Jevgenija) da opravdaju
mladog Stefana Lazarevića, budućeg despota (vladara), koji je bio na dvoru sultana Bajazita optužen za
neverstvo i planiranu izdaju. Prema Grigoriju Camblaku (srpski monah, koji je kasnije otišao za Rusiju
i tamo postao episkop), ova misija dve monahinje i udovice, pored opravdanja za Stefana Lazarevića,
imala je još jedan cilj: izmoljenje i prenos moštiju Svete Petke iz Trnova (bivše prestonice Bugarskog
carstva, koje su Turci 1393. konačno prisvojili svojoj državi) u Srbiju. Sultan je to velikodušno dopustio,
videvši u tom činu samo verske motive. Ali Jefimija i monahinja Jevgenija su imale nešto drugo u vidu:
Sveta Petka je, naime, hrišćanska Demetra, zaštitnica zemlje, svih useva i plodova koje daje zemlja.
Sebri (ili Sebari, seljački sloj u srednjovekovnoj Srbiji) koji su u ovim ratnim vremenima bežali sa
zemlje, naglo su prestali da to čine kada su mošti Svete Petke prispele u moravsku Srbiju. Monahinja
Jefimija je ostavila tri zapisa koji se danas smatraju za poeziju i spadaju u najznačajnije stranice
srpske srednjovekovne književnosti.

wikipedia