Tema: Rajko Petrov Nogo

BUDI MENE MIRAN


Onaj grob u žitu gdje leži djed rade
Ko u svojoj kući na seoskom groblju
Čekao je hudo božije čeljade
Da ga upokoji kada mu pozoblju

Crni konjanici i vrani gavrani
Svu od mjesečine zobnicu vedrine
Crn zavoj smijeha i božur na rani
Nosimo vo vjeki svi mi preko drine

Budi mene miran Snago Podaništva
Zgranuo si one noći nevesele
Isprane šafrane i ječam u klasu

— Ako sam to što sam Zrno Stida Ništa
Neka nam se groblja u nebesa sele
Jutro plavog sljeza o beton se sasu

POTOP

Između dve zveri šćućureno jare
Spolja i iznutra lavre napuštene
Preorana groblja Rezak tamjan žare
Sa nojeve barke i sad cvili štene

I potop još traje Ustave nebeske
Provalile su se i crni dažd lije
Ovaj iz života i onaj sa freske
Ptice i gmizavci Hude familije

Čekamo zar vetar da uzbije vodu
I kao znak božji da ograne duga
Granom maslinovom da odškrine vrata

Sinja kukavica na crkvenom brodu
Pa da uzletimo put nebeskog kruga
S visokih dečana ko sa ararata

NJEGOŠ U VENECIJI

Od kosova polja do voždovca
Sakraj knina do na vrata stoca
Od malena doca do sokoca
Gdje su nekad pušili sa koca

Zvijezda se do zvijezde zlati
Krvav uštap kao božur niknu
Crni brče đe ćeš okapati
U mostaru ili u travniku

Pjane glave razvile barjake
Pleme naše u lokandi pati
Tu omrkni onamo osvani

Ljulja majka uroše nejake
Međ njima ćeš mene poznavati
Po sonetu po mojoj apsani

LAZAREVA SUBOTA

PRED STRAŠNIM SUDOM NA
GRAČANIČKOM ZIDU


Jesi li kopile iz crnih slovenskih šuma
Kentaur s telom ždrepca i licem arapčeta
U ježu lasica i vidra jakože puma
Taj mutant istorije što za freskama šeta

S precima iz čitanki s junacima iz vuka
S morlačkom sovuljagom unazad do čečana
I od kosova pa do kosova kuka
Šenicu još bjelicu i vodu sa zvečana

Turisto u prošlosti S tobom su dvaput mrtvi
U blatu zagrljeni božurovi i deca
Sa ovog strašnog suda na gračaničkom zidu

Mirne i maloumne modre se oči žrtvi
I svetac za slijepca uz neme gusle jeca
O vremenu pošljednjem u sramoti i stidu

BALADA O VODI


Na usni pijavica u snu iz gorskog oka
U jezeru si vidra a u moru si foka

Kožica na zapešću peraja i krljušti
Od čežnje izrastaju i bivaš onaj sušti

U vodi ko u majci i riba si i tica
Fetus oko koga se izlila maternica

Prvo je bila voda iz nje smo zaplakali
Krštenje u Jordanu a onda smo se prali

Od mnogoboštva Dnjeprom niz Karpate do Save
Još su nam kose riđe i oči nam se plave

Eno nas u Bojani u Momčilovoj Tari
Sloveni svakojako pomalo i Avari

Pijani pa poklani jezdimo niz Maricu
S Prijezdom u Moravu s Milošem u Sitnicu

NA CVJETNU NEDJELJU


Na Cvijeti u nedjelju
U krčmu — ko u busiju
Iznutra da se očistim
U svakidašnjem nedjelu
Da se žalostan pričestim
Na blagu cvjetnu nedjelju

Sjeta i čemer-jaduljak
Kopriva drijen krasuljak
U krčmi — kao u crkvi
I među niščim ljudima
Rastu grančice vrbove
Iz bombe stida u grudima

LAZAREVA SUBOTA


Legao da si Lazare
Ko proštac nasred ledine
Kukavice nam kazale
Kosovke šćeri jedine

U Vitaniji zasija
Ljubavlju Lazar voskrese
Mlado se sunce nasmija
Magare kad ga pronese

U duge gluve subote
Šenica tajom listala
Od Lazareve subote
Mati Cvijeti istkala

Ustani Crni Lazare
Iz zemlje i sa ikone
Sestre te prokazale
I braća te izgone

MAGLA


Duh ovoga grada — magla mu je ime —
nepoznatom soli tvar u meni siše.
Ako možeš, čudo, hajde, uništi me!
Ako li ne mogneš — tebe nije više.

Grade, kad te srušim (to će biti skoro),
tvoj siroti duh uklet će da luta
(baš kao što ja sam oko tebe moro)
ponad zverinjaka. Da strašnog li puta!

Mutna su vremena. Znak da idu ina.
Sinja moja glavo, ti se nisi sagla,
sad, dok vlada Njeno Veličanstvo Glina,
koga boga tražiš — ovde je bog magla.

O PETROVU DNE


Petrovačo grka divljako još gorča
Vlasi-Zagorani i Turci iz Borča

Sališe mi stravu da me i sad dave
Aveti djetinjstva Azija iz glave

Eno kraj pekare Karavlasi s neba
Smoče ječmenice i kupovnog hljeba

Zatvori se pune čami crkva prazna
Svak svakoga špija i Kuzman sve sazna

Banda je u šumi jataci u kući
Kulaka ću zmiju zadrugom zatući

Koji zapjevaše da zametnu čarku
U gluvome kolu već leže u jarku

A petu kolonu u krčmu sam zbio
Neka radi brlja što ja nisam smio

I bez Borča prika biće bratskih rana
Elezi s Borija Kovači iz Strana

Sad će neko jeknut jao-ti-ga-nama
Žedni zijevaju noži u korama

Petrovačo grka još mi trnu zubi
Lirikom ko nožem zakla me i ubi

A od smrti amo još me tište ljuće
Puste prazne šume prazne puste kuće

LAZAREVA SUBOTA
U VILOVOME DOLU

NEK PADA SNIJEG GOSPODE


Nek pada snijeg Gospode
Iz sjećanja po očima
Spavajte šumske jagode
Sve moje s vama počima

Spavajte moji umrli
Bez groba i bez biljega
Neka vas vjetar zagrli
Zavije pokrov snijega

I neka majku zbodenu
I njenu crkvu jeliku
Bijelim ruhom odjenu
Za našu tugu veliku