Trifun Dimić - (1956)
"romski Vuk Karadžić"


JEDAN ŽIVOT, JEDAN PUT, JEDAN SAN...

Dane i noći provodio je radeći na uzdizanju romske kulture, emancipacije, ostavivši svom narodu bogato nasledstvo.

Trifun Dimić, romski Vuk Karadžić, kako su ga mnogi nazivali, rođen je u malom vojvođanskom mestu, Gospođinci, 29. 02. 1956. godine. Čitav svoj život posvetio je svom, romskom narodu i njegovoj emancipaciji, najpre kulturnoj, provodivši dane i noći nad knjigama. Njegov doprinos razvijanju romskog jezika i kulture, gotovo je nemerljiv. Bio je jedan od najvećih romologa, ne samo u domaćim, nego i u svetskim razmerama. Delo koje je za sobom ostavio je grandiozno po obimu i sadržaju. U stvaralačkom opusu Trifuna Dimića postoji ogroman raspon tematskih oblasti kojima se bavio. U svakoj je uradio mnogo, a uz to je i jasno trasirao put za pregaoce koji će ga slediti.

Kao Vuk Karadžić svojevremeno i Dimić je, najpre, vredno sakupljao i beležio dela narodnog usmenog stvaralaštva, tako da je na srpskom i romskom 1979. godine objavio zbirku pesama "Dolazeći sa vašara" i "Kletve, zakletve i blagoslove Roma", 1984. godine u izdanju "Stražilovo"', a 1996. godine u izdanju Matice Romske "Narodnu romsku poeziju u Vojvodini".

Pored romskog usmenog stvaralaštva interesovala ga je i duhovnost te je svojim Romima je podario i prevode kapitalnih književnih dela. Naime, u izdanju "Društva Vojvodine za jezik, književnost i kulturu Roma", objavio je prevod na romski jezik "Pesme nad pesmama" iz "Starog Zaveta", 1987. godine, a potom 1991. i prvi prevod "Novog Zaveta", "Sveto Pismo", da bi 1997. godine objavio i prevod "Biblijskog petoknjižja". Za pravoslavne Rome je od posebnog značaja Dimićev prevod crkvene knjige "Služebnik", 1993. godine, zahvaljujući kome je prvi put u svetu održana Liturgija na romskom jeziku, 08. 04. 1993. godine, u Sabornoj Crkvi, u Novom Sadu. Preveo je i muslimansku svetu knjigu "Kuran".

Preveo je "Ep o Gilgamešu", objavio nekoliko zbirki pesama među kojima su "Bože, pogubi one drumove", 1993. godine, "Vreme Samoće" 1996. godine i "Stopala u Prašini", 1998. godine, zatim je objavio studiju "Sveta Petka od Epivata do Jaša", 1996. godiene udžbenik "Pismenica", 1995. godine i mnoga druga dela.

Dimić je pisao poeziju, prozu, filološke i istorijske studije, a bavio se i novinarstvom. Naime, bio je pokretač i urednik naučno-stručnog časopisa "Romologija", koji je od 1989. godine izlazio na srpskom i na romskom jeziku, a isto tako i časopisa za romsku kulturu i književnost "Reč Roma", koji je izlazio od 1994. godien, u izdanju "Društva Vojvodine za jezik, književnost i kulturu Roma", čiji je i tvorac, ponovo, on sam. Putem izdanja ovog Društva predstavljeni su skoro svi romski pisci u, tadašnjoj, Jugoslaviji.

1996. godine osnovao je "Maticu romsku" u Jugoslaviji u kojoj je do svoje smrti bio predsednik. Radeći u "Matici", skovao je mnoštvo planova, po pitanju razvijanja romske kulture i jezika, od kojih je mnoge ostvario, a neki su ostali da bi ih realizovali njegovi sledbenici.

Posebno bi trebalo istaći još jedan od kapitalnih Dimićevih poduhvata — rad na polju obrazovanja na maternjem, romskom jeziku. Sačinio je nastavni plan i program za nastavni predmet "Jezik i nacionalna kultura Roma", koji je odobrila Vlada Republike Srbije, Ministarstvo za prosvetu, 09.11.1998. godine, a 2000. godine objavio je i prvi "Bukvar" na romskom jeziku.

Kada je pripremio udžbenike, obučio je i određeni nastavni kadar za izvođenje, tada, fakultativne nastave na romskom jeziku. Održavanje fakultativne nastave na romskom jeziku počelo još 1996. godine, najpre u Vojvodini za 72 učenika, uzrasta od I—VII razreda osnovne škole, u tri odeljenja u Obrovcu i dva odeljenja u Tovariševu, da bi se ubrzo proširilo i u drugim mestima, kako u Vojvodini tako i van nje. Uz pomoć ove nastave učenici su sticali ne samo znanje iz svog maternjeg jezika, nego su se i pripremali za uspešnije savlađivanje gradiva u redovnoj nastavi. Fakultativna nastava koju je pokrenuo u saradnji sa osnovnim školama u Vojvodini, prva je institucionalna nastava na romskom jeziku u tadašnjoj Republici Srbiji.

Osnovni cilj mu je bio da se što više dece edukuje da bi pronašla svoje mesto pod suncem, da bi lakše išla kroz život, da bi se prekinuo taj začarani krug neobrazovanosti i siromaštva, kako je govorio: "Neobrazovani smo zato što smo siromašni, a siromašni smo zato što smo neobrazovani."

Da bi se shvatio značaj poduhvata Trifuna Dimića za emancipaciju Roma, treba imati na umu da procenat potpuno nepismenih Roma dostiže 80%, da čak i u Vojvodini, najrazvijenijem delu zemlje, Romi u ogromnom broju napuštaju osnovne škole, posle drugog ili trećeg razreda.

Trifun Dimić se zasluženo ubraja u one koji su na ovim prostorima postavili temelje savremene romologije, borac za romsku emancipaciju, učinio je toliko da će ostati upamćen ne samo među Romima i ne samo u našoj zemlji.

Svoj životni put završio je u Novom Sadu, 13. 09. 2001. godine, gradu koji mu se, za sav doprinos, odužio dodelivši jednoj od ulica njegovo ime.


"Trifun Dimić (rođen 1956. godine), književnik, pokretač i rukovodilac kulturnih akcija Roma. Posvetio se kulturnoj afirmaciji i emancipaciji Roma u Vojvodini, pokrenuo je inicijativu za osnivanje pokrajinskog Društva za književnost i jezik Roma, a 1996. godine, uz njegovo angažovanje formirana je Matica romska, u kojoj mu je poverena dužnost predsednika. Sačinio je prvi prevod Svetog pisma (Novog zaveta) na romski jezik. Stanovao je na Klisi / Slanoj bari."

riznicasrpska