Ljubodrag Obradovic - Pesme


Jabuke i dunje


Jabuke i dunje,
na ormaru stoje.
Ja još ne smem,
pod prozore tvoje.

Pod prozore tvoje,
uz mesec zoru da čekam.
Sudbine razne postoje,
a ja tebi samo smetam.

Ima svetlosti u vazduhu,
nije sve uvek smak,
Ti ponekad u prolazu,
ostaviš mi nade znak.

Tvoje gordo kretanje,
uzdahe ulice mami.
Ja sa tobom ni u šetanje,
a kamoli do zore sami.

Tvoja gordost i moj strah,
i svako se posle kaje.
Pokušaj moj uvek je krah,
ti prođeš, ja sam ostajem.

Jabuke i dunje,
na ormaru istrule.
Zar nikad neću da uđem,
u tvoje lagume ?