GALIUM VERUM

Kleknuh u polju široku, pred cvetom
Što nosi ime tvoje uvek drago;
Vetrić je svojim donosio letom
Mirisa šumskih jednodušje blago.

Nemadoh snage da uskinem cveta,
I sagoh glavu nad njegovim strukom,
A kao vapaj podzemnoga sveta,
Zajeca vetar pomamnim fijukom......

Tu gde ja klečah nije bilo groba.
Duša je moja — to znaš — groblje sama!
I život što mi pritisla tegoba
Ne izrazi se u vrelim suzama!

Ja ne zaplakah nad prošlošću čednom —
Vrelo je suza presahlo u meni; —
Pred budućnošću tamnom, nedoglednom,
Ustaše seni nada potrveni'! ...