SPOMENKO GOSTIĆ

Pomriješe mu i mama i tata,
ostao je da živi sa bakom,
Malo ko se iz onoga rata,
može 'vakvim nazvati junakom.

Krv je srpska tjerala dječaka,
da na branik otadžbine stane,
Kasnije mu pogibe i baka,
od granata muslimanske strane.

Na dva konja od rova do rova,
on se nije nikada predav'o,
Teška mi je svaka riječ ova,
jer za Srpsku i život je dao.

Pod Ozrenom raniše ga smrtno,
tu je pao, dalje nije mog'o,
Mali borče, velikoga srca,
za te suza prolilo se mnogo.

Nek se čuje za Gostić Spomenka,
ova pjesma himna neka bude,
A onima od kojih je strado,
neka Gospod i nebesa sude.

Ovo hrabro i junačko djelo,
u zaborav nikad ne bi smjelo,
Sve dok Srba ima na planeti,
njemu ime neće umrijeti.

Mile Romčević