PJESMA IZ KOLONE

Nikad neću izbiti iz glave
onu sliku, oči moje plave
Kad me mater u koprive skrila
neka sila uz mene je bila.

Kroz maglu se sjećam nekih stvari,
u Srbiju bos je doš`o stari,
Ko je noći pokraj puta prov'o,
morao bi razumjeti ovo.

Najstarijeg ne upamti' brata,
nestao je tamo pred kraj rata,
Nisam sazn'o, još su rane svježe,
đe mi kosti bratovljeve leže



Pamtiću do smrti, ja avgust četvrti,
Ljude kako suze rone,
i po nebu avione,
Praznih ruku i bez hljeba,
tad sam bio mala beba.

Mile Romčević