Berlin


Berlin je najveći i glavni grad Nemačke sa 3.439.100 stanovnika (podatak iz septembra 2009. Pre Drugog svetskog rata imao je 4,3 miliona. Berlin je drugi po redu najveći grad Evropske unije posle Londona. Od 1949. do 1990. bio je podeljen na Istočni Berlin i Zapadni Berlin.

Berlin je smešten na rekama Špreji i Hafel na severoistoku Nemačke. Berlin je jedna od 16 nemačkih država, i sa svih strana je okružen državom Brandenburg.


Klima

Prema Kepenovoj klasifikaciji klimata Berlin ima umerenokontinentalnu klimu.

Leta su topla sa srednjom maksimalnom temperaturom između 22 i 25 °C, i srednjom minimalnom temeraturom u intervalu od 12 do 14 °C, dok su zime hladne sa prosečnom najvišom temperaturom od 4 °C i prosečnom najnižom temperaturom imeđu -2 i 0 °C. Proleće i jesen su obično prohladni. Centar Berlina poseduje svoju mikroklimu, jer zgrade zadržavaju toplotu. Zbog toga, temperature u gradu mogu biti i do 4 °C veće od temperatura u prigradskim oblastima.

Kiša pada ravnomerno tokom cele godine, a godišnji prosek padavina je 570 mm. Iako lake snežne padavine obično traju od decembra do marta, snežni pokrivač se ne zadržava dugo. Međutim, zima 2009/2010. je bila izuzetak, jer je snežni pokrivač bio prisutan od kraja decembra do početka marta.


Istorija

Prvi doseljenici
Oko 720. godine dva slovenska plemena, naselila su Berlinski region. Heveleri su se naselili kraj reke Hafel, sa njihovim glavnom naseobinom Brenaborom, kasnije nazvanim kao grad Brandeburg. Bliže reci Špreji, u današnjoj gradskoj varoši Kepenik, naselili su se Šprevani.

Heveleri su osnovali drugo mesto pored reke Havel oko 750. Ono je tada bilo najbliže današnjem Berlinu, i zvalo se Špandov (današnji Špandau). Špandau i Kepenik, zaštićeni zidinama oko 825, su bile glavne naseobine sve do 11. veka.

Pretpostavnja se da ime Berlin dolazi od polapske reči za močvaru.


Berlin i Keln

Berlin je jedan od najmlađih evropskih gradova, koji je osnovan u 12. veku. Grad se sastojao od dva naselja, Berlina i Kelna, na obe strane reke Špreje, u današnjoj varoši Mite (Mitte – sredina). Keln se prvi put pominje u dokumentima 28. oktobra 1237, a Berlin 1244. Gradski centar izgoreo je 1830, kada je uništeno veliki broj spisa iz tadašnjeg vremena. Oba naselja su formirala trgovačku uniju 1307, i participirala u Hanzi. Njihovo jedinstvo trajalo je oko 400 godina, sve dok se Keln i Berlin nisu ujedinili pod imenom Berlin 1709, uključujući i prigradska naselja Fridrihsverder, Dorotenštad i Fridrihsštad.

Nije ostalo mnogo tragova od ovih nekadašnjih naselja, ali neki se mogu videti u Nikolaifirtelu pored Rotes Rathaus (Crvena Skupština) i Klosterkirhe (Kloster crkve) pored Aleksanderplaca.



Urbanizam između 15. i 17. veka

Prva gradska palata je građena pored obale reke Špreje od 1443. do 1451. U to vreme Berlin-Keln je imao oko osam hiljada stanovnika. 1576. bubonska kuga je ubila oko 4000 ljudi u gradu. Tokom Tridesetogodišnjeg rata (1618-1648), broj stanovnika u Berlinu je opao sa 10.000 na 6.000. Godine 1640. Fridrih Vilhelm preuzeo je vlastu u Brandeburgu. Tokom njegove vladavine, Berlin je dostigao 20.000 stanovnika i postao značajan centralnoevropski grad. Bulevar sa šest redova drveća je postavljen između parka Tirgarten i Palate 1647. godine. Bulevar je nazvan Unter den Linden. Nekoliko godina kasnije, konstruisan je Dorotenštad na severozapadu reke Špreja - na Špre ostrvu gde se nalazila Palata. Od 1688. Fridrihsštad je izgrađen i naseljen.


Pruska

18. januara 1701, Frederik III je krunisan kao kralj Fridrih I od Pruske, koji je Berlin proglasio za glavni grad Pruske.

1709, Berlin-Keln se zajedno sa Fridrihsverderom, Dorotenštatom i Fridrihštatom ujedinio pod imenom Berlin sa 60.000 stanovnika.


Vajmarska republika i Treći rajh

Najveći utisak koji se stekne prilikom posete Berlinu je veliki diskontinuitet, koji reflektuje komplikovanu istoriju Nemačke u dvadesetom veku. Isto tako, bio je sedište pruskih kraljeva. Broj stanovnika Berlina nije napredovao tokom 19. veka, naročito kada je postao prestonica Nemačkog carstva (1871.). Bio je glavni grad Nemačke Vajmarske Republike i kada je Nemačka bila nacistička. Tokom ovog perioda, Adolf Hitler je imao velike planove za transformaciju Belina, jer ga je mrzeo i mislio je da je najružniji grad na svetu. Albert Šper je bio Hitlerov glavni arhitekta, koji je napravio velike planove za preuređenje Berlina. Nakon zamišljene nacističke pobede u ratu, novi i preuređeni Berlin trebao je da dobije ime Glavni grad sveta Germanija.

Na mestu gde se Rajhstag danas nalazi, planirano je da se napravi Velika Dvorana, 250m visoka i sedam puta veća od Bazilike sv. Petra u Rimu. U nju bi moglo da stane 170.000 ljudi, a oni koji su je planirali, govorili su da bi se iz nje moglo upravljati oblacima i kišom. Planirana je Avenija Pobede široka 23 metara a dugačka 56 km. Na drugom kraju, trebala je da se napravi nova železnička stanica, a pored nje aerodrom Tempelhof.

Danas je samo nekoliko građevina preostalo iz nacističkog perioda: internacionalni aerodrom Tempelhof, Olimpijski Stadion, i ulična rasveta na nekoliko mesta u gradu. Hitlerovu Kancelarija rajha su uništili Sovjeti, a ostaci su poslužili da se napravi Sovjetski memorijalni centar u Treptauer parku u Berlinu.


Podeljeni grad

Pred kraj Drugog svetskog rata, Berlin je bio uništen 70% zahvaljujući savezničim bombardovanjima i uličnim borbama. Zbog toga nazvan je „Vremenskom nulom“ što je značilo novi početak za grad. Veliki Berlin je podeljen u četiri sektora od strane Saveznika, Londonskim protokolom (1944): svaki za

SAD, (obuhvatao opštine: Nojkeln (Novi Keln), Krojcberg (Krojc brdo), Tempelhof, Šeneberg (Lepo brdo), Šteglic, Celendorf;
Veliku Britaniju, (obuhvatao opštine: Tirgarten, Šarlotenburg, Vilmersdorf i Špandau);
Francusku, (obuhvatao opštine: Veding i Rajnikedorf);
Sovjetski Savez, (obuhvatao opštine: Mite (Sredina), Prenclauer berg (Prenclauersko brdo), Pankov, Vajsenze (Belo jezero), Fridrihshajn, Lihtenberg*, Treptov i Kepenik.

Berlin je bio smešten u sred sovjetske okupacione zone Nemačke i postao prirodna tačka suprotstavljenih strana u Hladnom ratu. Kada je 26. juna otpočela Staljinova Berlinska blokada, zapadni saveznici su Zapadni Berlin snadbevali tzv. vazdušnim mostom (die Luftbrücke), nazvan od strane Berlinaca.

Berlinski sovjetski sektor, Istočni Berlin, je postao glavni grad istočne Nemačke, kada je formirana od Sovjetske okupacione zone u oktobru 1949. Zapadna Nemačke je formirana 23. maja 1949. od američke, britanske, i francuske zone, glavni grad je bio u Bonu. 13. avgusta 1961. podignut je Berlinski zid, razdvojivši Zapadni Berlin od Istočnog i ostatka Nemačke.

Šezdesetih godina dvadesetog veka, Berlin je bio centar evropskih studentskih protesta.



Berlinski zid je probijen 9. novembra 1989. Tokom Nemačkog ujedinjenja 3. oktobra 1990, zid je skoro potpuno srušen. Ostali su mali delovi, koji najviše služe kao podsetnici i turističke atrakcije. Nemački Bundestag je juna 1991. izglasao odluku da glavni grad Nemačke umesto dotadašnjeg Bona bude Berlin. Berlin je ponovo postao glavni grad Nemačke. Ministri i vladina administracija su se u Berlin preselili 1997/1998.