Valjevo
Valjevo je grad u Srbiji, sedište opštine Valjevo i Kolubarskog upravnog okruga. Nalazi se u Zapadnoj Srbiji, u Kolubarskom okrugu, na nepunih 100 kilometara južno od Beograda. Gradsko jezgro smešteno je u kotlini kroz koju protiče reka Kolubara. Valjevo spada među veća i razvijenija naselja u Srbiji. Prema popisu iz 2010. godine, grad Valjevo ima 72.435 stanovnika, a cela opština Valjevo ima 117.761[1]. Nalazi se na prosečnoj nadmorskoj visini od 185 metara.
Tokom istoriji srpskog naroda Valjevci su često imali istaknutu ulogu u pokretima za nacionalno oslobođenje, ali, pored vojskovođa i narodnih vođa, znatan je broj značajnih književnika, umetnika i naučnika. Istovremeno, ovaj grad se svrstava i među najstarije gradska naselja Srbije. Ime Valjevo se po prvi put sreće u jednom dokumentu sačuvanom u Historijskom arhivu u Dubrovniku, a datiranom na 1393. godinu. Od tada naselje ima šest stotina godina potvrđenog kontinuiranog postojanja. Tokom vekova je grad doživljavao uspone i padove u njegovom istorijskom razvoju. U prošlim vremenima, prolazeći kroz ove krajeve različiti putopisci su Valjevo nazivali, gradom, varošju, kasabom, pa i selom. Naravno, reč je o stanju koje su oni u trenutku svog prolaska kroz valjevsku kotlinu zaticali na terenu, kao i odrednicama zasnovanim na iskustvu stečenom u kulturama iz kojih su ponikli, ali, u mnogim slučajevima, može biti i reč o terminologiji koja se tokom vremena menjala, označavajući u određenom periodu jedan, a kasnije drugi pojam
Geografija
Pogled na Valjevo noćuValjevo ima povoljan geografski položaj koji se ogleda u blizini više važnih saobraćajnica, kao što su Ibarska magistrala, magistralni put koji vodi ka Jadranskom moru, Bosni i Hercegovini, Mačvi i Vojvodini, kao i pruga Beograd-Bar. Takođe, Valjevo se nalazi na samo 100 km od Beograda, glavnog grada Srbije[1].
U Valjevu se Jablanica i Obnica spajaju u reku Kolubaru. U Kolubaru se takođe ulivaju reke Ljubostinja i Gradac.
U Petnici na 5km od Valjeva nalaze se otvoreni bazeni i tereni za male sportove, kao i jezero Pocibrava — stecište kupača i ribolovaca.
Klima
Valjevski kraj ima relativno stabilnu, umereno-kontinentalnu klimu, sa izvesnim specifičnostima, koje se manifestuju kao elementi subhumidne i mikrotermalne klime.
Srednja godišnja temperatura vazduha u Valjevu je 11°S. Najhladniji mesec je januar, sa srednjom temperaturom vazduha od -0,2°S, a najtopliji, jul sa prosečnom temperaturom od 21,4°S. Nejviša ikad zabeležena temperatura je bila 42,5°S a najniža -29,6°S.
Vazdušni pritisak u Valjevu pokazuje znatnu promenljivost, sa najvećom srednjom vrednošću u oktobru i januaru, 998,3 milibara i 998,0 milibara, a najmanjom u aprilu 993,3 milibara. Ekstremne srednje mesečne vrednosti vazdušnog pritiska su 1010,3 milibara u januaru i 985,5 milibara u decembru.
Relativna vlažnost vazduha u području Valjeva, sa srednjom godišnjom vrednošću od 74,6 % ukazuje na umerenu vlažnost vazduha.
U proseku, Valjevo ima ukupno 198,9 sunčanih časova godišnje, odnosno 44,8 % potencijalnog osunčavanja, sa najsunčanijim mesecom, julom (281,8 časova) i najoblačnijim, decembrom (68,6 časova).
Padavine u Valjevskom kraju imaju obeležje srednjeevropskog, podunavskog režima godišnje raspodele. Srednja godišnja visina padavina u Valjevu iznosi 785,7 mm; najkišovitiji mesec je jun, sa 100,1 mm, a najsuvlji februar, sa 45,9 mm.
Snega u Valjevskom kraju prosečno ima 30,9 dana. U velikom delu kolubarskog i tamnavskog sliva je srednja godišnja učestanost dana sa snežnim pokrivačem do 40 dana. Prosečan prvi dan sa snežnim pokrivačem u Valjevu je 1. decembar. Prosečan poslednji dan sa snežnim pokrivačem u Valjevu je 16. mart, a na najvišim terenima posle 1. maja
Bookmarks