Tema: Ivo Robic - Biografija

Ivo Robic - Biografija

Ivo Robić ili Hrvatski Sinatra kako su ga mnogi zvali obilježio je jedan veliki dio naše gčazbene scene i ostao zapamćen kao veliki umjetnik koji je nekad pjevao i zabavljao svoju publiku.

Ivo Robić bio je pionir zabavne glazbe i prodao je preko milijun Morgen ploča zbog čega je dobio nadimak Mr. Morgen što jenajveći komercijalni uspjeh postignut u svijetu glazbe na našoj sceni.

Ivo Robić rodio se 28. siječnja 1923. godine u Rijeci. Od svoje mladosti polako počinje kombinirati svoj privatni život i glazbu svirajući violinu kad je osnovao mali sastav s kojim je amaterski nastupao.
Ivo Robić je svojim dugogodišnjim prisustvom na glazbenoj sceni uvelike doprinjeo hrvatskoj i svjetskoj glazbenoj kulturi.

Prije nego što je ozbiljnije krenuo u glazbene vode, Ivo se zanimao za pravničku ili nogometašku karijeru, no kako bi rekli njegovi prijatelji vrhunski poznavatelji glazbe, sva sreća pa se predomislio i tako svima nama poklonio dugi niz godina lijepih pjesama, a nakon toga i naslijeđe u kojima će moći uživati ne samo današnji nego i naraštaji koji dolaze.
Robićevi raniji počeci u glazbi vezuju se uz brojne festivale kojima je prisustvovao od Zagreba, Opatije, Krapine i Splita. U to vrijeme snima pjesmu Morgen koja je stekla i svjetsku popularnost čak i u Americi.

Svoj izniman uspjeh u glazbi po tvrdnjama bližnjih Ivo je uvijek dugovao svojoj ženi Marti za koju je uvijek govorio kako mu je bila najveći oslonac u životu i bez koje nebi mogao uspjeti u tolikoj mjeri.
Vjenčao se 18. travnja 1946. godine, nakon vjenčanja odlučili su živjeti u Ičićima najviše i zbog toga što je htio imati obitelj samo za sebe i to mu je uspijevalo. U braku su bili samo njih dvoje, djece nisu imali.

Ne znamo dali znate, ali pjesma Morgen je bila prva pjesma koje je tada s njemačkog govornog područja dospjela na američke top liste. Iz tog razloga najviše Ivo se odlučio na pokušaj osvajanja Amerike gdje je čak sudjelovao po raznim emisijama kao što su Ed Sullivan Show, Dick Clark Show i brojni drugi. No unatoč silnim pokušajima u svom naumu nije uspio te je nastavio pjevati našim iseljenicima.

Pred kraj svog života kao jedna vrsta krune njegovoj karijeri uslijedio je Porin za životno djelo.
Do kraja svog života uveseljavao nas je svojom posebnom interpretacijom pjesama održavajući pritom skladni brak sa svojom Martom koja je bila uz njega do samog kraja.



Samo jednom se ljubi – Ivo Robić

Samo jednom se ljubi
Sve je ostalo varka
Često udes nam grubi
Šale zbijati zna

Zato mislimo načas
Da je to ljubav žarka
Al’ taj žar prođe začas
Kao blijeda slika sna

Tad nam se ljubav
U misli vraća
I svatko shvaća
Njen pravi žar

Samo jednom se ljubi
I tad srce izgara
Kad se taj plam izgubi
Tad i prestaje sav čar

Kad nam se ljubav
U misli vraća
I svatko shvaća
Njen pravi žar

Samo jednom se ljubi
I tad srce izgara
Kad se taj plam izgubi
Tad i prestaje sav žar…

Današnja zabavna glazba na ovim prostorima ne može se odvojiti od imena poznatog pjevaca Ive Robica. Nevjerovatno zvuci, Ivo Robic je poceo pjevati na Radio Zagrebu davne, veoma davne, 1942/43. godine.

Pocnimo po redu. Ivo Robic je roden u mjestu Garešnica, pored Bjelovara, 29.01.1923. godine. Maturirao je u Bjelovaru, a želio je postati pravnik kao i njegov otac, koji je bio sudski službenik. Za vrijeme Drugog svjetskog rata pjevao je u više zagrebackih lokala, a to je nastavio i poslije rata. Mladim citateljima (posjetiteljima Barikade) možda nije poznato da je svaki bolji ugostiteljski objekat u to doba imalo muzicki program (mali orkestar i pjevaca) i da su oni ugodnom i laganom muzikom zabavljali goste.

Poznati hrvatski skladatelj, Mario Kinel, upoznao je Ivu Robica 1943. godine, kada ga je Ivo pitao da li sa njegovom skladbom "Sniježi" može pristupiti jednom natjecaju Radio Zagreba. Ivo je na tom natjecaju izabran za pjevaca Radio Zagreba i poceo je profesionalno da pjeva za tu radio stanicu. Korektno je reci da se je ta radio stanica tada zvala "Državna krugovalna postaja Zagreb".

Poslije rata, i u tim teškim vremenima, muzicki radio program je redovno tekao i Ivo Robic je svojim ugodnim glasom zabavljao radio slušatelje. Izbor njegovh pjesma nije imao odredeni muzicki stil, vec je on po mogucnosti pjevao pjesme koje su se vec probile na madunarodnom muzickom tržištu. Dugogodišnji urednik "Jugotona", Pero Gotovac, rekao je da je Robicu bilo jasno da živi od pjevanja i da je zbog toga morao imati veoma širok repertoar. Ne smije se zaboraviti da je u to doba, Robic pjevao i po lokalima, gdje je publika tražila da im pjeva popularne pjesme bez obzira kakav su stil imale. Za svaku muzicku želju pjevacu se je moralo platiti !! Vec time je Robic bio prisiljen u svom repertoaru imati široki dijapazon pjesama.

Prošla je Staljinova blokada koja je našim narodima, ekonomski gledano, donijela par teških godina. Životni standard je pomalo poceo rasti. Došla je 1958. godina i Opatijski festival gdje je sa Ivom Robicem u duetu nastupila Zdenka Vuckovic. Sa pjesmom "Mala djevojcica" oni su bili pobjednici tog festivala i ta pjesma je bila veliki jugoslavenski hit tog vremena. U to vrijeme Robic je dobio ponudu da nastupa i u Njemackoj.

Put u Njemacku oznacio je pocetak njegove internacionalne karijere. Pjesma "Morgen" (Sutra) prodana je u više miliona primjeraka i time je Ivo Robic postao milioner i u markama. Može se reci da je Ivo Robic jedini naš pjevac koji je napravio pravu i veoma uspješnu internacionalnu karijeru. Medunarodna karijera Ive Robica diskografski je istinski zapocela, snimanjem ploca za ceški "Supraphon", 1956. godine. Ivo Robic je u Njemackoj lansirao više hitova, a njegove ploce su se prodavale i prodavale. Veliki uspjeh postigao je i sa pjesmom "17 godišnja". U tom periodu saradivao je sa hamburškim kompozitorom Bert Kaempfertom ("Strangers in the Night"). Diskografska kuca koja je kasnije preuzela Ivu Robica, bila je "Polydor", a "Polydor" je pripadao gigantu "Deutsche Grammophon Gesellschaft". Ime Ive Robica je u Njemackoj, generaciji 60-80-to godišnjaka, i danas dobro poznat pojam (autor clanak je to doživio i cuo više puta).

Slijedeci Opatijski festival (1959. godine) donio mu je veliki uspjeh sa pjesmom "Autobus Calypso", a neobicno je da je i taj uspjeh pjevao u duetu - ovaj puta sa Beti Jurkovic.

Interesantan detalj je da je Ivo Robic, uprkos velikom uspjehu i novcu, ostao veoma skroman. On je i dalje nastavio svoju tradiciju pjevanja po ugostiteljskim objektima, pa je svako ljeto nastupao na terasi Hotela "Kvarner" u Opatiji. On je uvijek želio direktni kontakt sa svojom publikom, a taj kontakt je mogao imati samo na taj nacin, t.j. da pjeva u živo i da tako osjeti reakcije publike na svaku svoju pjesmu. U Icicima pored Opatije sagradio si je uz more veoma lijepu vilu gdje je pretežno živio, zajedno sa suprugom Martom.



Godine su prolazile, a Ivo je izbacivao uspjeh za uspjehom i, što je vecini ljudi nepoznato, radio je i kao veoma uspješan kompozitor. Pozivali su ga da pjeva na raznim festivalima (Zagreb, Opatija, Krapina, a posjedujem i jedan stari ošteceni single gdje je Ivo Robic pjevao i na festivalu Beogradsko prolece). On je na tim festivalima uvijek osvajao solidna mjesta, ali više nikada nije ponovio veliki uspjeh pjesme "Mala djevojcica".

U sedamdesetim godinama XX vijeka, njegova popularnost je pocela popuštati, ali Robic je i nadalje imao svoju vjernu publiku, tako da je i dalje bio interesantan Jugotonu - njegove ploce su se dobro prodavale.

Vrijeme je prolazilo i prije desetak godina Ivo Robic je imao nastup u Neumeuensteru, u sjevernoj Njemackoj. Autor ovog clanka je htio posjetiti taj koncert, ali su sve karte bile rasprodane!! Drugim rijecima, Ivo Robic je u Njemackoj još uvijek imao svoju odanu publiku.

Jednog dana je i za Ivu Robica došao dan oproštaja od njegove vjerne publike. Ivo Robic je umro u rijeckoj bolnici, dana 09.03.2000. godine. Sa sigurnošcu mogu reci da on i dalje živi medu nama, jer uz njegovu muziku i uz njegove pjesme i pripadnici novih generacija mogu zaplesati i biti ocarani njegovim nezaboravnim glasom.
(Preuzeto sa Barikada)