Tema: Hladno pivo - Biografija

Hladno pivo



Hladno pivo je hrvatska rok (nekada pank) grupa iz Zagreba nastala 1987. godine. Do sada su objavili sedam albuma i spadaju među najpopularnije grupe tog tipa kako u Hrvatskoj, tako i na prostoru bivše SFRJ.

Karijera

Grupa je osnovana 1987. godine u zapadnom zagrebačkom predgrađu Gajnice, kao četvoročlana grupa koju su činili Mile Kekin, Suba, Tedi i Zoki. Prvi javni nastup imali su 21. maja 1988. godine u Kumrovcu, rodnom mjestu Josipa Broza Tita na sletu izviđača. Nešto kasnije njihov najavljeni koncert na jezeru Jarun u Zagrebu nije održan jer je bubnjar prethodnog benda odbio da im preda bubnjeve[1]. 17. decembra 1992. godine su nastupili kao predgrupa bendu KUD „Idijoti“.

Prvi album, „Džinovski“, objavili su 1993. godine.

Dana 11. oktobra 1994. Hladno pivo je sviralo u Domu sportova na Trešnjevci kao predgrupa Ramonsima. U februaru 1995. godine snimili su drugi po redu album sa nazivom „G. A. D.“ u produkciji „T. R. I. P. Rekords-Kroacija Rekords“, koji se pojavio na tržištu u maju 1995. Dana 19. januara 1996. godine održali su koncert u Skoplju, u Makedoniji. U martu 1997. grupa je snimila treći album „Desetka“ u produkciji Jabukatona iz Ljubljane.

Naročito uticajan album[traži se izvor od 11. 2009.] „Pobjeda“, objavili su 1999. godine. Producirao ga je Edi Cukerić, a kao potpuna novina na njemu se pojavljuju ska, hevi metal, folk i džez ritmovi. Od tog albuma trubač Stipe Mađor, koji je od 1997. godine bio pridruženi član grupe, postaje stalni član[2]. Album je sniman od 16. avgusta do 23. avgusta 1997, u produkciji „Gajba Rekords“ u saradnji sa „Densing berom“.

Sredinom 2002. godine, Hladno pivo je snimilo himnu hrvatske fudbalske reprezentacije za Svjetsko prvenstvo u Japanu i Južnoj Koreji, u kojoj su učestvovali i hrvatski golmani Stipe Pletikosa i Tomo Butina.

Krajem 2002. godine izašao je album „Šamar“, koji je promovisao borbu protiv nasilja u porodici i protiv ugrožavanja ljudskih prava uopšte. U numeri „Teško je ful biti kul (kad si tu)“ i spotu za istu sa tog albuma je gostovao hrvatski reper Edo Maajka[3][4].

U pauzi između dva albuma, grupa je radila muziku za humorističku TV-seriju „Bitange i princeze“ u kojoj se pjevač i frontmen grupe Mile pojavio u ulozi „Saše Erotomana“, dok su se ostali članovi pojavljivali kao statisti.

Poslednji album Hladnog piva je „Knjiga žalbe“, objavljen u proljeće 2007. godine. Postprodukciju albuma radio je u Memfisu (SAD) Bred Blekvud[5], poznat po saradnji sa grupom Zi zi top. Na albumu su korišćeni još neki novi instrumenti, poput orgulja u pjesmi „Kaži stari“ i harmonike u pjesmi „Sreća“.

Koncerti

Hladno pivo je držalo koncerte u skoro svim republikama bivše Jugoslavije - Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Sloveniji i Srbiji, kao i u Njemačkoj i Austriji[6].

Poslije snimanja albuma „Šamar“, grupa je napravila koncertnu turneju „Dođite po šamar“, a potom u jesen iste godine nastavak turneje pod nazivom „Okrenite drugi obraz“. U aprilu su održali koncert u Domu sportova koji je snimljen i izdat na DVD-u „Pun (kon)Dom sportova“.

U proljeće 2005. godine, Hladno pivo je napravilo jednu od najvećih koncertnih turneja u karijeri, pod nazivom „Runda za sve“. Turneja je između ostalih obuhvatila i desetak gradova Hrvatske, a zapamćen je koncert u velikoj dvorani zagrebačkog Doma sportova.

Album „Knjiga žalbe“ je propraćen koncertnom turnejom pod nazivom „Uz žuju nije sve tako sivo“ koju je sponzorisalo Ožujsko pivo[7].

Hladno pivo je više puta nastupalo i na Beogradskom sajmu piva, na festivalu „Jelen pivo lajv“. 8. septembra 2007. godine.

Nagrade

Album „Šamar“ je snimljen u saradnji sa grupom za ženska ljudska prava „B.a.b.e“, povodom kampanje „16 dana aktivizma protiv nasilja nad ženama“[8]. Ista kampanja se vodila i ranije, pod nazivom „Muško NE nasilju nad ženama“. Zbog ovog albuma, grupi je 2003. godine dodijeljena nagrada „Joško Kulišić“ Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava[9][3], koja se inače dodjeljuje novinarima za značajan doprinos borbi za ljudska prava[9].

Hladno pivo je dobilo još i sljedeće nagrade:
Nagradu „Porin“ 1993. za najbolji album iz žanra alternativnog roka
Nagradu „Porin“ 2000. za najbolji video spot i najbolji album iz žanra alternativnog roka
Nagradu „Porin“ 2004. za najbolji video spot, najbolju vokalnu saradnju, najbolju vokalnu grupu i najbolji rok album

Pri dodeli Evropske muzičke nagrade 2007, na televizijskom kanalu MTV Adrija je u najužem izboru za nagradu u kategoriji najbolje grupe 2007 (Best Adriatic Act) bilo i „Hladno pivo“[10]. Zanimljivo je da je „Hladno pivo“ na početku karijere objavilo vrlo kritičku pesmu pod nazivom „MTV“.


Članovi benda:
Mile Kekin, vokal; Kekin je rođen u Njemačkoj, a od dvanaeste do četrnaeste godine živio je u tuzlanskom naselju Miladije i išao u tamošnju školu „Tomislav Ramljak“[6]. Kekin je profesor njemačkog i engleskog jezika[6].
Zoki, gitara
Šoki, bas
Suba, bubanj
Stipe Mađor, truba
Deda, klavijature

Albumi

Hladno pivo je do 2007. objavilo ukupno sedam albuma.

Džinovski 1993
G. A. D. 1995
Desetka 1997
Pobjeda 1999
Istočno od Gajnic 2000
Šamar 2003
Knjiga žalbe 2007




Par pitanja

Dragi Bože koji jesi gore na nebesima
Sorry što te davim u ovaj kasni sat
Ali ja prije svitanja
Imam još par pitanja

Kad je nebo gorilo bio sam tebi ravan
Nisam išao tamo da bih postao slavan
Pa na koju sam foru
Sad na birou

Reci na koju sam foru
Sad na birou

Al' sad ću reći što mi leži na duši
Makar me ubio gromom
Reci na koju foru stalno ja pušim
Pa nisam ratov'o s tobom

Ako mi ujutro pokloniš smisao
Ja ću povući, što sam napisao
I bit ću vojnik tvoj, tvoj zaštitnik
I svima pričati koji si super lik

Ako mi ujutro pokloniš smisao
Ja ću povući, što sam napisao
I bit ću vojnik tvoj, tvoj zaštitnik
I svima pričati koji si super lik

Repetiranje u svitanje i poznati mi glasovi
Ispituju susjede, gdje je onaj drukčiji
Pogrešno mi ime piše na vratima
Pa je došao da ga skine moj drug iz djetinjstva

Ako mi ujutro pokloniš smisao
Ja ću povući, što sam napisao
I bit ću vojnik tvoj, tvoj zaštitnik
I svima pričati koji si super lik

Ako mi ujutro pokloniš smisao
Ja ću povući, što sam napisao
I bit ću vojnik tvoj, tvoj zaštitnik
I svima pričati koji si super lik
super lik
super lik
koji si super lik
super lik
koji si super lik
super lik
super lik

Hladno pivo – Zaslužen uspijeh građen godinama


Hladno pivo konačno se 26. juna spustilo na jug kako bi održalo prvi koncert u gradu na Nišavi, gdje je ranije jedino boravio njihov pjevač Mile Kekin, koji je 1988/9. godine tu služio Jugoslovensku narodnu armiju kao običan prašinar.

"Drago mi je što ću se sada vratiti u Niš da malo vidim šta se u međuvremenu promijenilo. Znam da je bio jedan kafić u Nišu u kome su od jutra do mraka puštali Azru i Džonija Štulića. Možda ga uspijem ponovo naći? Baš bih svratio da popijem pivo. Mislim da je tada bilo 'Jagodinsko' u pitanju", otkrio mi je Mile, a tu izjavu su kasnije rado prenijela brojna srpska glasila.

Ipak, umjesto u potragu za kafićem svoje mladosti, Mile se sa ostatkom Piva, kažu jezici, radije prepustio čarima niškog roštilja, da proslavi koncert koji je prošao više nego uspješno. Dakle, spoj novijih stvari i starih hitova pred očekivano raspojasanom i vrelom južnjačkom publikom. A pomoglo je što, iznenađujuće, nije padala kiša. Da je vrijeme bilo bar malo uračunljivije, predvidljivije i ljepše, mislim da se moglo na prisutnih 2.000 očekivati još najmanje 500 Nišlija. Ali šta je tu je, ni ovo nije loše za jug Srbije.

Sličan raspomamljeni ugođaj vidio sam kako vlada prošle jeseni u Hali master Novosadskog sajma pred do 5.000 ljubitelja zagrebačkog sastava, a prije toga u novobeogradskoj.Hali sportova. Niški koncert me podsjetio na stari članak koji sam uradio za Popboks o uspijehu Mileta i drugova u Beogradu, za koji mislim da bar malo odslikava koliko su veliko ime zapravo postali Gajničani u Srbiji. Mislim da je na čitavom jugo prostoru malo tako uspješnih rok izvođača.

Na članak sam strašno ponosan, iako možda na prvo čitanje ne izgleda ništa posebno. Treba znati da sam iste večeri po završetku koncerta prvo pisao izvještaj za novinsku agenciju Beta, pa duže pisanije za promotera Long plej, da bi na kraju potpuno sluđen i izmožden prionio radu za Popboks. Mislim da je svitalo kad sam završio posao, a meni je već odavno bio pao mrak na oči...Dakle ovo je proizvod jednog premorenog mozga i mislim da drži vodu. Zbog ovakvih radova izvedenih u teškim okolnostima ponekad uobražavam da sam dobar novinar. Idiotski naslov je potpuno Poboksov, dok je moja u tim trenucima smanjenouračunljiva malenkost imala još nekoliko glupljih predloga...