YU grupa
YU grupa nastala je u jesen 1970. godine a oformili su je gitarista Dragi Jelić (rođen 1947. godine u Kraljevu, ex Albatrosi, Alasi, Beduini, Siluete, Džentlmeni), basista Žika Jelić (rođen 1942. godine u Kraljevu, ex Albatrosi, Alasi, Džentlmeni), orguljaš Miodrag Mive Okrugić (rođen 1946. godine, ex Beduini, Beat Quintet, Duka i Čavke) i bubnjar Velibor Boka Bogdanović (rođen 1947. godine u Beogradu, ex Plavi dečaci, Džentlmeni). Dragi i Žika započeli su karijeru još 1962. godine u Albatrosima zajedno sa trećim bratom Radetom. Tokom šezdesetih su ostvarili značajan uspeh na beogradskoj rock sceni predvodeći grupu Džentlmeni sa pevačem Brankom Marušićem. YU grupu su osnovali sa željom da sviraju samo svoj materijal i u početku su po predlogu Kornelija Kovača nastupali pod radnim nazivom Idejni posed.
Na njihovom nastupu u zemunskom klubu Sinagoga 29. novembra 1970. godine, disk džokej Zoran Modli je pozvao publiku da im odabere ime. Prihvaćen je predlog mladića Miroslava Stanivuka i od te večeri su YU grupa. U skladu sa tim krštenjem godinama su kasnije svirali redovne rođendanske koncerte 29. novembra, na Dan Republike. Prvu pesmu “Nona”, inspirisanu kosovskim narodnim motivima, snimili su krajem decembra 1970. godine i tako su postali pioniri smislene upotrebe etno zvuka u domaćoj rock muzici. Prvi samostalni koncert održali su u organizaciji emisije “Veče uz radio” I Programa Radio Beograda, koju su tada pripremali Nikola Karaklajić i Petar Popović. Nastupili su u “Dadovu” 21. januara 1971. godine i bili su odlično prihvaćeni. Tokom čitave godine redovno su svirali i to pretežno po Srbiji. Te godine su za potrebe Radio Beograda snimili četrnaest pesama, od kojih se deo našao na njihovim kasnijim singlovima. Tiraž prvog singla sa pesmom “Nona” odmah se prodao i budući da iz diskografske kuće PGP RTB nisu želeli da doštampaju ploču, prešli su u Jugoton. Na “Beogradskom proleću” su nastupili 1971. godine sa pesmom Vojkana Borisavljevića “Tajna” koju je u alternaciji pevala Zdenka Kovačićek. Udarne pesme na koncertima bile su im u tom periodu “Drveni most”, “Mali medved” i “Devojka Džoj”. Značajna je bila i ambiciozna Mivetova, “Opus br 1” koja se nije našla ni na jednoj njihovoj ploči. Mnogo kasnije uvršćena je na kompilacijsku ploču Zorana Modlija i njegove diskoteke Leteći cirkus.
Leto 1971. godine proveli su svirajući u prestižnom klubu “Lanterna” u Rovinju, gde su u prethodnim sezonama nastupali Dinamiti i Roboti. Te svirke su donele i prve trzavice. Po povratku, septembra meseca, Mive je napustio grupu i kasnije osnovao sastav Opus. Umesto Miveta u grupu je došao gitarista Miodrag Bata Kostić (rođen 1950. u Ulcinju) koji je svirao u tuzlanskoj grupi Terusi. On je od ranije bio vezan za YU grupu jer su u repertoaru već imali njegove pesme. S njim su ostvarili efektan gitaristički tandem, a Kostić im je ubuduće pisao udarne numere inspirisane folk tradicijom. Snimili su njegovu pesmu “Bio jednom jedan pas” (na tekst dečje pesmice) i 1972. godine objavili je na singlu. U martu su krenuli na dvadesetodnevnu turneju po Bugarskoj tokom koje su održali četrdeset koncerata. Zahvaljujući emisiji “Veče uz radio”, koja je u to vreme i u Bugarskoj imala kult status, publika je napamet znala njihove pesme i bili su odlično prihvaćeni. One druge su šokirali pojavom. Po povratku su nastupili na rock večeri “Beogradskog proleća” u Domu sindikata zajedno sa Korni grupom, sastavima Time i Mladi levi. Potom je usledila dvomesečna turneja po Srbiji i Makedoniji. Leto su proveli u rovinjskoj “Lanterni”, ali su pre toga, publici ostavili novi singl sa pesmom “U tami disko kluba” za koju je tekst napisao Zoran Modli. Na B-strani je tema “Kosovski božuri” koja je prvobitno zamišljena kao instrumental, ali je pred ulazak u studio za nju napisan tekst uz pomoć Nikole Karaklajića i Petra Popovića. Na koncertima je u toj pesmi Žika Jelić koristio dasku za pranje veša kao pomoćni ritmički instrument. Rovinjska svirka je opet bila presudna. Po povratku, Bata Kostić i Boka Bogdanović su napustili grupu. Bata je prešao u Sarajevo gde je sarađivao sa grupom Jutro (buduće Bijelo dugme), a godinu dana kasnije sa Mivetom je u Beogradu formirao grupu Opus.
U grupu je došao bubnjar Ratislav Raša Đelmaš (rođen 1950. u Beogradu, ex Mobi Dik, Pop mašina, Siluete) pa su nastavili kao trio. Sledećih godinu dana bukvalno su proveli u kombiju, svirajući po čitavoj zemlji, tako da su osvojili novu publiku u Hrvatskoj i Sloveniji. Krajem 1972. godine snimili su pesmu “Šta će meni vatra” za koju je tekst napisao bivši kolega iz Džentlmena Branko Marušić Čutura. U to vreme postojala je mogućnost da im se pridruži orguljaš Tihomir Asanović, ali se on odlučio za unosniju tezgu i sa Novim fosilima je otputovao na turneju po SSSR-u. Polovinom februara 1973. godine obreli su se u Londonu radi nabavke nove opreme i garderobe, a ljudi iz diskografske kuće CBS, koji su imali prilike ranije da čuju njihove snimke, organizovali su im 24. februara nastup u tada prestižnom klubu “Marquee”. Na osnovu uspešnog koncerta dobili su termine u studiju, uradili demo snimke i planirana je ozbiljnija saradnja. Ipak, oni su se odmah vratili u Beograd, jer ih je čekao koncert u Hali sportova koji je već bio rasprodat. U to vreme u Jugoslaviji su imali visoke pozicije i zbog toga su odustali od pokušaja da se oprobaju u Engleskoj. Što kasnije sebi nisu mogli da oproste. Aprila meseca svirali su kao zvezde na trećem BOOM festivalu u Ljubljani, a koncertna verzija pesme “Kosovski božuri” je zabeležena na duplom albumu “BOOM Pop Fest 73” (Jugoton 1973.). Početkom leta objavili su debi LP sa čitavim nizom hitova: “Crni leptir”, “More”, “Trka”, “Čudna šuma”, “Noć je moja”. Tekstove za ploču pisali su Branko Marušić i Dragan Nedimović. Zanimljivo je da je njihovu kult pesmu “Crni leptir” otpevao Žika Jelić. Krajem novembra su u Domu sindikata sa dva koncerta proslavili treći rođendan u obnovljenoj postavi. Sa njima je opet bio Bata Kostić. Njegova avantura sa grupom Opus brzo se završila i rešio je da se vrati u staro jato. Nedugo zatim objavili su novi singl sa pesmom “Drveni most” koja im je bila koncertni favorit. Na singlu je i pesma “Živi pesak” koju su komponovali Kostić i Dušan Ćućuz, basista sastava Opus. Ona je bila planirana za prvi singl Opusa, ali je sticajem okolnosti zapala YU grupi.
Početkom 1974. godine učestvovali su na snimanju prvog albuma Srđana Marjanovića, a zatim su pristupili radu na svom albumu. LP “Kako to da svaki dan” predstavio ih je u muzički raznovrsnijem raspoloženju, ali nije obilovao hitovima kao prethodni. Dragi je krajem aprila otišao u Ljubljanu u vojsku, ali je pre toga učestvovao na snimanju albuma “Majko zemljo” Tihomira Asanovića. YU grupa je do njegovog povratka nastavila kao trio. U tom periodu pojavili su se na ljubljanskom BOOM festivalu, a Dragi im se priključio u uniformi. Tokom boravka u vojsci Dragi Jelić je učestvovao na snimanju drugog albuma grupe Time, a povremeno je nastupao sa Asanovićevom Jugoslovenskom pop selekcijom. Početkom 1975. godine, organizovan je Kongres rock majstora na kome su predstavljeni najbolji domaći gitaristi. Odsutnog Dragana Jelića zamenio je Kostić, tako da je svirao na turneji uz Vedrana Božića, Josipa Bočeka i Gorana Bregovića, a pratili su ih Žika Jelić i Raša Đelmaš. Na duplom albumu “Kongres rock majstora” (Jugoton 1975.) koji su tim povodom snimili gitaristi, Bata Kostić je dobio jednu stranu za svoje pesme.
Bookmarks