Tereza Kesovija


Pred većim auditorijem prvi je puta zapjevala 1961. u zagrebačkom Varijeteu, na natjecanju za nove glasove i - pobijedila. Te godine bilježi i uspjele nastupe na Beogradskom proleću s pjesmom Ive Körblera i Blanke Chudobe Sviđaš mi se i Opatiji gdje osvaja drugu nagradu publike za pjesmu Plavi nokturno Marija Nardellija.

1962. godina bila je po mnogo čemu važna za Terezu - prva festivalska pobjeda u Splitu s pjesmom Zdenka Runjića Ćakule o siromajima i pobjeda na Opatijskom festivalu gdje u alternaciji s Gabi Novak izvodi pjesmu Oči Alfonsa Vučere i Drage Britvića. Ova se godina bilježi i kao početak međunarodne karijere nastupom na festivalu Pjesma za Europu u St. Vincentu u Italiji gdje je zapažaju inozemni producenti. Tereza objavljuje u SSSR-u za njihovu najveću državnu diskografsku kuću "Melodija" EP s talijanskim pjesmama uključujući i Gitara Romana nakon velike turneje.
1963. godine Tereza osvaja treću nagradu publike i drugu nagradu žirija za Runjićevu skladbu Balada o tovaru. Pjesmom Marija Bogliunija i Drage Britvića Rastanimo se osvaja simpatije na Zagrebačkom festivalu.Prvi u nizu velikih trijumfa je onaj s pjesmom autorskog dvojca Nikice Kalogjere i Ivice Krajača Nima Splita do Splita dakako na Splitskom festivalu

1964. godine - osvaja nagrade publike i stručnog žirija. Usto dobija i nagradu Turističkog saveza za izvedbu pjesme Zdenka Runjića Legenda o Miljenku i Dobrili. Na Opatiji iste godine osvaja drugu nagradu publike za pjesmu Stani Alfonsa Vučera. U alternaciji s velikim Ivom Robićem pobjeđuje na Zagrebu '64 s pjesmom Golubovi Branka Mihaljevića i Drage Britvića.
1963. i 1964. godina obilježene su velikim međunarodnim turnejama po Izraelu, Sovjetskom Savezu, Poljskoj, Finskoj, Danskoj, Njemačkoj, Švicarskoj, Norveškoj, Švedskoj, a povezane su i s nastupima na TV-postajama tih zemalja.
Na večeri šansona Zagrebačkog festivala 1965. pobjeđuje pjesmom Parkovi Alfija Kabilja i Arsena Dedića, a na večeri zabavnih melodija osvaja treću nagradu publike za pjesmu Otišao si Beti Ružić i Arsena Dedića. Na Splitu 65 osvaja treću nagradu žirija za pjesmu Odrasli smo Pere Gotovca i Vesne Lukatele. Pjesma je nagrađena i za aranžman. Tereza je dobila i treću nagradu publike za pjesmu Splite moj Emila Glavnika i Stjepana Grgića koju je pjevala u duetu s Mirom Ungarom. Zanimljivo je da je Tereza pjevala čak četiri pjesme na ovom festivalu što sama, što u duetima s Ungarom i Mišom Kovačem, a posebno je bila zanimljiva izvedba pjesme Peškarija Nikice Kalogjere i Ivice Krajača koju je pjevala skupa s Maruškom Šinković i Beti Jurković.Ta 1965. godina svakako je prijelomna u Terezinoj karijeri - započinje karijeru u Parizu: Kako se to dogodilo, ne znam. Toliko sam o tome razmišljala, toliko o tome govorila....a opet ne znam. Pošla sam u Pariz samo na kratko, samo za jedan TV nastup, upoznala veliku damu francuske šansone René Lebas koja mi je ponudila da snimam ploče za njezinu producentsku kuću. To je bio izazov kojem nisam mogla odoljeti.... Tereza ubrzo nakon potpisivanja ugovora s diskografskom kućom Pathé Marconi (EMI) snima svoju prvu ploču na francuskom jeziku. Do prvog velikog uspjeha u Francuskoj put je bio dug i naporan. Tereza pjeva, uči francuski i snima ploče.Tom prilikom objavljuje prve dvije francuske ploče Et c'est pour toi i Tu viens de tres loin.
1966. godine tri tjedna nastupa u poznatom pariškom Music Hallu Bobino i postaje priznata kod publike i kritike. Dobiva poziv iz Monaca da tu malu, bogatu zemlju predstavlja na natjecanju za Pjesmu Eurovizije s pjesmom Bien plus fort. Predstavljati Monaco i to kao izabranica Grace Kelly bila je za mene čast, kaže Tereza, ali i poslovni uspjeh. Imala sam odličnu reklamu i činilo se da ćemo te godine glavnu borbu voditi veliki Domenico Modugno i ja. No na kraju upravo smo nas dvoje podijelili dva neslavna posljednja mjesta. Bez obzira na to, nastup na Euroviziji bio je još jedno veliko priznanje. Pojavljuju se dva izdanja eurovizijske pjesme Bien plus fort u Francuskoj, a verzije snima i u Italiji (Piu d'ogni cosa) te bivšoj Jugoslaviji (Još mnogo jače). Zavidne tiraže omogućavaju Terezi da dalje nastavi uporedno izdavati ploče u Francuskoj, Italiji i kod nas tako da se Donne moi l'amour u talijanskoj verziji zove Dammi un po' d'amor, a u hrvatskoj Ljubavi mi daj. Iste godine slijede i duge turneje po Francuskoj i po zemljama Kanade.
Iduće, 1967., godine snima popularnu Larinu pjesmu iz filma Doktor Živago.La chanson de Lara u Francuskoj je veliki uspjeh, a ploča brzo dostize tiražu od preko 50.000 prodanih primjeraka. Veliki uspjeh vodi je u Kanadu gdje se objavljuje istoimeni album, a Tereza nastavlja snimati hitove i pjesme velikih filmskih autora, uključujući i Chaplinovu C'est ma chanson (To je moja pjesma u hrvatskom izdanju, a Per te felicita za talijansko tržište) i Ce matin la. Ubrzo nakon toga slijedi višetjedni angažman u najpoznatijoj pariškoj koncertnoj dvorani - hramu francuske glazbe, Olympiji koja ugošćuje samo najpoznatije svjetske estradne zvijezde. U Madridu snima polusani TV show za španjolsku državnu televiziju.

Za svog boravka u Francuskoj Tereza se često vraća u domovinu, snima ploče i redovno je prisutna na festivalima u Splitu, Opatiji i Zagrebu. Tako 1968. godine nakon duge turneje po zemljama dalekog istoka i Južne Amerike na festivalu u Opatiji pobjeđuje s Krajačevom skladbom Tvoj glas koju snima potom na francuskom, talijanskom i njemačkom jeziku za njihove glazbene produkcije. Iste godine osvaja i drugu nagradu publike i treću nagradu žirija na Splitu 68 pjesmom Moje suze Nikice Kalogjere i Ivice Krajača. Ploča Je l'aime, je l'aime izdana u Francuskoj postaje zlatna.
1969. godine na Splitskom festivalu u alternaciji s talijanskom pjevačkom zvijezdom Claudiom Villom pjeva Kalogjerinu skladbu Nono i postaje pjevačicom godine, a u Bratislavi na čuvenoj Bratislavskoj Lyri koja je tih godine stjecište internacionalnih imena, Tereza je glavna zvijezda završne gala priredbe. Nezapaženo ne prolazi ni Terezin nastup na Zlatnom jelenu (Cerf d'or) u Brasovu u Rumunjskoj te nastupi s Mirom Ungarom u Bukureštu. Na putujućem festivalu Pjesma ljeta osvaja i drugu nagradu publike s pjesmom Zar ima nešto ljepše na tom svijetu Nikice Kalogjere i Mire Ungara. Na Festivalu u Rio de Janeiru osvaja nagradu žirija međunarodne kritike koju je podijelila s Ivom Zanicchi. Pjevala je pjesmu Zemlja je plava Nikice Kalogjere. Drugi kanadski album dobiva naziv C'est ma chanson i ponovo je snimljen za Emi Canada u suradnji s Terezinom tada maticnom kucom Columbia - Pathe Marconi. Poslije zlatnih ploča dobijenih za Je l'aime, Je l'aime, Tereza objavljuje i plocu Demain koja postaje njen zastitni znak za sve njene obozavatelje u zemlji i inozemstvu. U Italiji snima plocu Un bacio e poi piu niente. Ove godine objavljuje i plocu sa pjesmom koju je komponirala na osnovu tradicionalnog melosa iz BiH. Radi se o pjesmi Le soleil me brule les mains (Pjesma suncu), koja je poslije objavljena i u Bugarskoj i Njemackoj. Započinje suradnju s diskografskom kućom Philips za koju snima ploču u Italiji Sinfonia koja je još uvijek vrlo tražena medu kolekcionarima Terezinih ploča, a u Njemačkoj snima verziju Nona za tamošnje tržiste. Nono nalazi svoj put i postaje hit i u tadašnjoj Čehoslovačkoj. Samo u bivšoj Jugoslaviji ploča u izdanju Jugotona prodana je u preko 150.000 primjeraka. Tereza se bavi i skladanjem pa je tako snimila i svoju pjesmu Jedan list je pao na tekst Mire Ungara.
1970. godine u Bernu osvaja Cup d'Europe de la chanson kojom prilikom publici otkriva i svoje izuzetne sposobnosti kao vrsna flautistica. Iste godine nastupa i na festivalu u Mexico Cityju i dobiva drugu nagradu na festivalu u Sopotu u Poljskoj, a nastupe održava i u Iranu. U Njemačkoj snima za tvrtku Philips. Na Zagrebačkom festivalu osvaja prvu nagradu žirija i drugu nagradu publike s pjesmom Kad se jednom vratiš ti Zvonka Špišića, a na Beogradskom proleću dobiva drugu nagradu žirija za pjesmu Kornelija Kovača Stani, stani. Oduvijek sklona humanitarnim akcijama, Tereza nastupa i na velikim UNICEF-ovim koncertima upoznajući pritom mnoge poznate estradne zvijezde. Među najsretnije trenutke u životu ubraja čestitke velikog Charlija Chaplina za posebnu interpretaciju skladbe This is My Song iz filma Kontesa iz Hong Konga za koji je napisao glazbu. Tako Philips u Zapadnoj Njemačkoj objavljuje ploču Der himmel ist weit poznatog njemačkog skladatelja Rolfa Bauera u Terezinoj interpretaciji, a za francusko tržiste ploču pod nazivom Ce soir tu viens trop tard. U Parizu Tereza je zvijezda kojoj su sva vrata otvorena pa je tako za bivši jugoslavenski JRT za potrebe novogodišnjeg programa snimila interview s Gilbertom Becaudom, njenim velikim prijateljem, predstavivši istom prilikom u duetu s Mirom Ungarom francusku obradu makedonske narodne pjesme Daj da pijam.