Šinobusi
Šinobusi su osnovani krajem 2001. godine u Novom Sadu pod punim imenom Šinobus Bluz Bend. U početku je bend funkcionisao kao akustični trio u formaciji: Milan Korać - gitara, glas, Slobodan Mirić - usna harmonika, Đorđe Adžaip - slajd gitara, prateći glas. Bend je tokom 2002. zaplivao mutnim vodama bluza istražujući deltu Mississippija s početka veka, istinski se prepuštajući snazi te divne muzike. Te godine bend je zabeležio svega nekoliko nastupa. Krajem 2002. godine bendu se priključuje basista Predrag Dmitrović i bubnjar Nikola Dukić - Oskar koji su zajedno sa Milanom svirali u bendu Apsolutna Vlaga i u bendu Aritmija koji je i snimio album pod nazivom Svetlost od istog bola Akustične gitare zamenjuju električne i bend se orjentiše na urbani Chicago stil bluza kakav je nekad svirao Muddy Waters.
Bend veoma brzo postaje koncertno aktivan svirajući obrade poznatih R&B standarda u klubovima širom Vojvodine. Prva svirka održana je 04.01.2003. godine u "Pivnici" u Apatinu. Već posle nekoliko meseci sviranja bend odlučuje da se posveti stvaranju sopstvene muzike. Melanholična ravnica i široki, tromi dunav čine milje sličan onom u Lujzijani sa druge strane Atlantika, pa je tako Vojvodina, po mišljenju Šinobusa, plodno tle da se zaseje seme bluza. Tako je i počelo stvaranje autorskog materijala koji je po mnogo čemu drugačiji od ostalih bluz ostvarenja u Srbiji.
Bend odlučuje da se izrazi na srpskom jeziku, s obzirom da su se skoro svi članovi benda bavili pisanjem poezije, a da bi se izbegli standardni klišei pisanja bluz tekstova na engleskom jeziku u Srbiji (nekoliko dobro poznatih rima i tekst koji je tu samo da bi se nešto pevalo). Takođe, bend na probama eksperimentiše sa kontrabasom i tamburicama i prosvirava vojvođanske "standarde" u bluz maniru, što i nije tako neobično. Naime, svaki čovek koji zaista oseća bluz sigurno može da ga prepozna i u pesmama Zvonka Bogdana. Tako, na predlog Đorđa Adžaipa, Šinobusi obrađuju Bogdanovu pesmu "Kraj Jezera". Nastaje i pesma "Sećanje na Srem" za čiji se refren pozajmljuje refren vojvođanskog valcera "Divan je kićeni Srem".
U novembru 2003. godine Šinobusi ulaze u studio "Komadant Adam" u Sremskoj Kamenici gde snimaju album prvenac čiji je radni naziv bio Ravničarski bluz. Na albumu se nalazi 11 pesama. Već pomenuta obrada kompozicije Kraj jezera Zvonka Bogdana, prepev američkog tradicionala It hurts me too (Boli i mene), instrumental Catch the chicken (autorska stvar), akustična kompozicija Bela tačka i još 7 autorskih kompozicija. Muzika Šinobusa idejno prezentuje koncept realnog ravničarskog bluza večno inspirisanog "Brzim prugama Srbije". Žanrovski predstavlja fuziju bluza, roka i džeza protkanog umilnim zvukom tamburica.
Dva člana benda posle snimanja albuma odlaze u vojsku. Bend tokom 2004. godine svira samo kada uspe da se okupi, a Predraga Dmitrovića tada na basu zamenjuje Dejan Dobrijević (ex Apsolutna Vlaga, ex Aritmija). U toj postavi bend nastupa na Blues&Jazz stage-u EXIT-a 04, a na bini im se pridružuju i tamburaši "Sremac" i "Korać" koji su učestvovali i na snimanju albuma. Od snimka sa ovog nastupa je kasnije izmontiran i spot za pesmu "Boli i mene". Na jesen 2004. bend počinje intezivno da nastupa i ujedno traži izdavača za svoj materijal.
U martu mesecu 2005. godine bend napušta bubnjar Dukić Nikola, a na njegovo mesto dolazi Đorđe Bubnjević (ex Mad Mouse Tribe). Usledio je period međusobnog upoznavanja i uvežbavanja, a prva svirka u novoj postavi održana je 12.maja 2005. na otvorenoj bini u ulici Laze Telečkog u Novom Sadu. Bend od tada počinje permanentno da nastupa i da se samoizgrađuje.
Početkom jula meseca 2005., posle više od godinu i po dana čekanja, izdavačka kuća " City Records" iz Beograda objavljuje snimke Šinobusa pod imenom Nekad jurimo kroz polja, a nekad stojimo u stanicama. Materijal je ponovo mixan u Digital Tone Works studiju u Novom Sadu. Šinobusi kreću da promovišu album gostujući na festivalima, televizijskim i radio emisijama. Takođe su snimljena tri spota i to za pesme: Kraj jezera, Boli i mene i Kada svrake bulje u mene, u produkciji studija I odmah je veče iz Novog Sada koji su distribuirani na tv stanice širom SCG. Sledi i pojavljivanje na Tuborg Green Fusion stage-u EXIT-a 05. Posle ove svirke iz benda odlazi Đorđe Adžaip, a na njegovo mesto dolazi talentovani flamenko-bluz-rok gitarista Nenad Patković koji je član još šest-sedam novosadskih bendova ( ex Red Cloud, Screaming Brothers band, Night and day, Gero Metal, flamenko trupa Ciganska Žeđ...). U avgustu 2005. bend nastupa na 5. internacionalnom Blues&Jazz festivalu u Šapcu i na Sunflower festivalu u Zrenjaninu.
Od tada bend još intenzivnije počinje da nastupa i stvara se pozitivna atmosfera koja daje novu kreativnu snagu i omogućava da se bend muzički razvija ka boljem, čvršćem bendu. U novembru 2005. godine Šinobusi snimaju verziju albuma na engleskom jeziku, gde je prateće vokale pevala i Maja Rakić ( Screaming Brothers Band). Ovaj materijal zajedno sa spotovima, snimcima sa live nastupa i fotografijama će se naći na multimedijalnom promotivnom disku. Planovi za budućnost su nastupi na inostranim blues&jazz festivalima i naravno snimanje novog albuma koje se planira u toku 2006. godine.
Univerzalnost bluza i džeza dozvoljava bendu da na živim svirkama pored autorskih stvari izvodi i mnogobrojne svetske poznate standarde. Tako se na repertoaru benda nalaze kompozicije Muddy Waters-a, Robert Johnson-a, B.B. King-a, Rory Galagher-a, The Rolling Stones-a, Bob Dylan-a, Freddie King-a, William Bell-a i mnogih drugih.
Šinobusi su do sada imali preko sto nastupa širom zemlje.
Bookmarks