Tema: Riblja corba - Biografija

Riblja corba


Riblja corba je zvanicno nastala u restoranu Šumatovac 15. avgusta 1978. godine. Grupa je prvo trebala da se zove Bora i ratnici, a onda su se odlucili za Riblja corba. Bio je to beogradski sleng za menstruaciju i slikovito je predstavio direktnu liricnost grupe. Prvi koncert Corba je održala u vojvodanskom mjestu Elemir 8.9.1978. godine, poslije cega su uslijedile i svirke u Subotici i Sarajevu, gdje su stekli novu publiku. 22. decembra objavljuju prvi singl sa pjesmama Lutka sa naslovne strane i On i njegov BMW, koji je odmah postigao veliku popularnost iako poprilicno "tanko" odsviran.

Poslije objavljivanja singla, u grupu dolazi novi gitarista, Momcilo Bajagic Bajaga, koji je imao znacajnu ulogu u radu Corbe. 19. marta 1979, poslije nekoliko svirki na kojim su promovisali pjesme koje ce se kasnije naci na debi albumu, objavljuju i drugi singl sa pjesmama Rock 'n' Roll za kucni savet i Valentino iz restorana. 1. septembra održana je i promocija debi ploce na Tašmajdanu. Želeci da napravi narodsku zabavu, Bora je koncert reklamirao parolom: "Riblja corba nece da vam otima lovu - ulaz dva soma", što je u to vrijeme bila jako popularna cijena. Iznenadujuce je bilo da je publika znala sve pjesme napamet, iako je album izašao tek deset dana poslije koncerta. Debi album "Kost u grlu", snimljen je 1979. godine. Neuvijeni jezik kojim su pisani tekstovi u startu je izazvao probleme. Tako je u pjesmi Mirno spavaj, sporan stih "popij svoje sedative" jer asocira na drogu, zbog cega je jedan citav dio tiraža morao biti povucen. Bora je preventivno promijenio ime pjesme Još jedan usran dan u Još jedan šugav dan. Osim nje, na albumu su se našle i pjesme Ostani dubre do kraja, Zvezda potkrovlja i suterena, Egoista, Pozajmila je pare, poludela je skroz, kupila je kartu i sela na voz itd. Do polovine februara 1981. grupa je snimala album "Pokvarena mašta i prljave strasti", za koju je Bora iz vojske slao tekstove za neke pjesme, dok bi ga u povratku cekale gotove pjesme, za koje je uglavnom bio zaslužan Bajaga. Medu njima su se izdvojile: Nemoj sreco, nemoj danas, Dva dinara druže, Evo ti za taksi, Rekla je, Ostacu slobodan, Lak muškarac, Neke su žene pratile vojnike. Iste godine, grupa snima i treci album "Mrtva priroda".

Prve nedjelje po objavljivanju, album je prodat u tiražu od 100 000 primjeraka, dok se konacni tiraž zaustavio na 450 000 prodatih ploca. Album je donio nove hitove: Ja sam se ložio na tebe, Ne veruj ženi koja puši Drinu bez filtera, Odlazak u grad, Na zapadu ništa novo, Pekar, lekar, apotekar, Necu da ispadnem životinja, Volim, volim žene. Corba je zapocela turneju, koja je, ispostavice se, malo nezgodno nazvana: "Ko preživi - pricace". Naime, na koncertu u Zagrebu se pojavilo 15 000 mladih, a pošto su samo dveja vrata bila otvorena, u gužvi je izgažena 14 - godišnja Zagrepcanka, koja je preminula od povreda. Promotivna turneja povodom izlaska ove ploce krunisana je snimanjem živog albuma "U ime naroda", na koji su uvršteni samo provjereni koncertni favoriti. Sljedeci album "Buvlja pijaca" pojavio se krajem 1982. godine. Sa albuma su se izdvojile Baby, Baby I Don't Wanna Cry, Dobro jutro, Draga, ne budi peder, U dva ce cistaci odneti dubre, Slušaj sine, obriši sline, Kako je lepo biti glup, Ja ratujem sam, Pravila, pravila, Necu da živim u bloku 65, Kad ti se na glavu sruši citav svet.

Na osnovu glasova citateljki Bazara, Bora je izabran za idealnog muškarca, na šta je on odgovorio pjesmicom "Domacice, skinite gacice, ja volim vaše flanelske spavacice". U periodu objavljivanja albuma "Veceras vas zabavljaju muzicari koji piju", Bajaga je vec radio na solo ploci, ali je i na ovom albumu ucestvovao sa nekim svojim pjesmama. Izdvojile su se pjesme Mangupi vam kvare dete, Besni psi, Džukele ce me dokusuriti, Kazablanka, Muzicari koji piju, Kad hodaš. U to vrijeme se pojavila i Bajagina solo ploca, poslije cega je Bajaga ubrzo osnovao svoju grupu Bajaga i instruktori. Grupa dobija nove gitariste, sa kojima snimaju novi album "Istina", 1985. godine. Na njemu se našla pjesma Pogledaj dom svoj andele, koja je proglašena za pjesmu decenije. Vec sljedece godine, objavljen je i album "Osmi nervni slom", sa pjesmama Prokleto sam, Jedan covek, Amsterdam, Nemoj da ideš mojom ulicom, Južna Afrika '85 (Ja cu da pevam), Tu nema boga, nema pravde, Crno je dole, itd.

Poslije objavljivanja ovog albuma, grupa pravi malu pauzu, koju su clanovi iskoristili za rad na solo projektima. 1987. grupa snima deveti album "Ujed za dušu" sa pjesmama Zadnji voz za Cacak, Clan mafije i drugim. Desetogodišnjica rada grupe (1988) obilježena je kompilacijom "Riblja corba 10" i albumom "Prica o ljubavi obicno ugnjavi", koja skoro da i nije imala politickih tekstova, vec niz benignih tema: Avionu slomicu ti krila, Ko te ljubi dok sam ja na straži, Oko mene itd. Kada su svi prognozirali prestanak rada Corbe zbog personalnih promjena, grupa snima album "Koza nostra", na kojem su se kao gosti pojavili Džoni Štulic i grupa Azra. Album je donio pjesme Al Kapone, Gde si u ovom glupom hotelu, Tito je vaš i Crna Gora, Bar.

Tokom ratnih godina, Corba je svirala u inostranstvu i objavljivala ploce koje nisu ostavljale dublji trag: "Labudova pesma" (sa pjesmom Kad sam bio mlad), "Zbogom Srbijo" (pjesma Zelena trava doma mog) i "Ostalo je cutanje" (Gnjilane i Ljubomorko). 1997. objavljen je album "Nojeva barka" sa pjesmama 16 noci, Gde si, Nojeva barka itd. Ovaj i sljedeci album, "Pišanje uz vetar" ostavili su nešto dublji trag kod publike u odnosu na albume objavljene u ratnim godinama.

Wikipedia

Istorija

Bora Đorđević je pre razlaza sa grupom Rani mraz i Đorđem Balaševićem 1978. nekoliko godina proveo u Suncokretima, svom prvom velikom bendu, u kome je još bila i Bilja Krstić. Na pustom beogradskom doku odlučio je da oformi novi bend sa tvrđim zvukom. Povezuje se sa prijateljima iz grupe SOS (Miša Aleksić, Rajko Kojić i Miroslav Milatović Vicko) i osniva Riblju čorbu. Grupa je zvanično nastala u restoranu Šumatovac 15. avgusta 1978. godine. Prvobitno je trebalo da se zove Bora i ratnici, a onda su se odlučili za Riblja čorba. Bio je to beogradski sleng za menstruaciju i slikovito je predstavio direktnu liričnost grupe. Prvi koncert Riblja čorba je održala u vojvođanskom mestu Elemir 8. septembra 1978. Godine, posle čega su usledile i svirke u Subotici i Sarajevu, gde su stekli novu publiku. 22. decembra objavljuju prvi singl sa pesmama "Lutka sa naslovne strane" i "On i njegov BMW", koji je odmah postigao veliku popularnost.

Posle objavljivanja singla, Bora Đođević zaključuje da mu je potrebna još jedna gitara da učvrsti zvuk i time ga definitivno odvoji od poređenja sa Bijelim dugmetom. Tada je Rajko u grupu doveo 19-godišnjeg gitaristu, Momčila Bajagića Bajagu, koji je imao značajnu ulogu u radu Riblje čorbe. 19. marta 1979, posle nekoliko svirki na kojim su promovisali pesme koje će se kasnije naći na debi albumu, objavljuju i drugi singl sa pesmama "Rokenrol za kućni savet" i "Valentino iz restorana". 1. septembra održana je i promocija debi ploče na Tašmajdanu. Želeći da napravi dobru zabavu za narod, Bora je koncert reklamirao parolom: "Riblja čorba neće da vam otima lovu - ulaz dva soma", što je u to vreme bila jako popularna cena. Iznenađujuće je bilo da je publika znala sve pesme napamet, iako je album izašao tek deset dana posle koncerta. Debi album "Kost u grlu", snimljen je 1979. godine. Neuvijeni jezik kojim su pisani tekstovi u startu je izazvao probleme. Tako je u pesmi "Mirno spavaj", sporan stih "popij svoje sedative" jer asocira na drogu, zbog čega je jedan čitav deo tiraža morao biti povučen. Bora je preventivno promenio ime pesme "Još jedan usran dan" u "Još jedan šugav dan". Osim nje, na albumu su se našle i pesme "Ostani đubre do kraja", "Zvezda potkrovlja i suterena", "Egoista", "Pozajmila je pare, poludela je skroz, kupila je kartu i sela na voz" itd.

1980, Bora, Rajko i Miša odlaze na služenje vojnog roka. U leto te godine bend se okuplja za vreme odsustva sve trojice i snima singl "Nazad u veliki prljavi grad", tek da se publika ne "ohladi". Bora biva oduševljen kada je video da je "zeleni" Bajaga napisao nekoliko sjajnih tekstova; ti tekstovi su kasnije, uz Borine tekstove, postale sjajne pesme "Nemoj, srećo, nemoj danas", "Evo ti za taksi", i "Dva dinara, druže". Po povratku iz armije, grupa ulazi u studio kod Borinog prijatelja Ence Lesića i do polovine februara 1981. grupa je snimala album "Pokvarena mašta i prljave strasti", za koju je Bora iz vojske slao tekstove za neke pesme, dok bi ga u povratku čekale gotove pesme, za koje je uglavnom bio zaslužan Bajaga. Od ostalih pesama sa ovog albuma vredne pomena su: "Ostaću slobodan", "Lak muškarac", "Neke su žene pratile vojnike". Bajagina stvar "Dva dinara, druže" je bila prve od tri stvari Riblje čorbe koja je postala hit godine na, tada cenjenom, Hitu 202. Sam album je propraćen velikom turnejom i rasprodatim koncertima širom Jugoslavije. Riblja čorba već tada izvodi neke stvari sa novog albuma. Inače, koncerti su praceni brojnim incidentima uzrokovanih najezdom publike i lošim obezbeđenjem. Prvi znak budućih nevolja je tzv. "koncert za polomljena rebra" 10. septembra 1981. u Rokoteci na Kališu gde je ograda probijena, pa samo čudom niko nije poginuo, mada je bilo mnogo slučajeva za urgentni centar i stotine izgubljenih cipela. U novembru je izašao i treći album "Mrtva priroda" na kome celi bend zdušno sarađuje. Bajaga je sam napisao "Ja sam se ložio na tebe", dok su ostale udarne stvari bile produkt Borinih tekstova i muzike od strane svih. Na albumu su se još pojavile i "Ne veruj ženi koja puši Drinu bez filtera", "Odlazak u grad", "Na zapadu ništa novo", "Pekar, lekar, apotekar", "Neću da ispadnem životinja", "Volim, volim žene". Album se prodaje u rekordnih 500.000 primeraka i Riblja čorba se probija na sam vrh jugoslovenske muzičke scene.

Grupa je započinje turneju, koja je, ispostaviće se, malo nezgodno nazvana: "Ko preživi - pričaće". Naime, na koncertu u Zagrebu 1982. se pojavilo 15.000 mladih, a pošto su samo dveja vrata bila otvorena, u gužvi je izgažena 14-godišnja Zagrepčanka, koja je preminula od povreda. To je Bori stvorilo dodatne nevolje koje su već bile velike. Naime, njegova stvar "Na zapadu ništa novo" proglašena nepoželjnom zbog nekih delova teksta koji je uzbunio domaće političare. Ludilo s koncerta mu je stvorilo dodatne nevolje. Zbog toga je beogradski koncert u Pioniru prvobitno podeljen na dva koncerta, da bi na kraju završio sa četiri nastupa dan za danom. Jedan od tih (12. aprila) je snimljen za "živu" ploču "U ime naroda", na koji su uvršteni samo provereni koncertni favoriti. Ista izlazi par meseci kasnije i kao i sve prethodne prolazi odlično. U toku godine dolazi do prvih većih nesuglasica u bendu. Bora želi još jedan album do kraja godine, dok Bajaga smatra da je potrebna pauza.

Ipak, Borina je zadnja, i u jesen izlazi i peti album "Buvlja pijaca", koji je već u sebi imao dosta komercijalnog zvuka, ali i slabijih tekstova. I pored toga, masa stvari je postala "legendarna" na ovaj ili onaj način. Drugo, Bora je definitivno promenio tematiku i već je dobar deo pesama sa "društvenom" porukom ("Slušaj, sine", "Ja ratujem sam", "Pravila", "Kad ti se na glavu sruči čitav svet", "Kako je lepo biti glup"). Pesme s albuma se pojavljuju i kao nekakav "saundtrek" za komediju Tesna koža. Ipak, i pored prodatih 300.000 ploča, ovaj album se smatra početkom pada Riblje čorbe.

Na osnovu glasova čitateljki Bazara, Bora je izabran za idealnog muškarca, na šta je on odgovorio pesmicom "Domaćice, skinite gaćice, ja volim vaše flanelske spavaćice".

1983. je bila jedna od praznijih u jugoslovenskom roku. Stvoren je prostor za niz novih bendova raznih stilova. "Veliki" poput Bijelog dugmeta, Riblje čorbe, Azre, Atomaca su u zasenku. Ipak, Bora pomaze Rajku Kojiću da izda solo mini-album. Bora i Bajaga mu pišu tekstove za četiri pesme, Rajko piše muziku, a Bora ih peva. Jedina stvar koja je koliko-toliko odskočila je bila "Ne budi me bez razloga". Krajem iste godine, Bajaga odlučuje da snimi svoj album "Pozitivna geografija", posle niza stvari urađenih za druge (Bulevar, Zdravko Čolić).

1984. izlazi "Pozitivna geografija" i Bajaga postaje hit broj 1 u zemlji. Ipak, tvrdi da ostaje veran Ribljoj čorbi, što pokazuje i ulazak u studio i album "Večeras vas zabavljaju muzičari koji piju" koji je snimljen u Ljubljani. Album izlazi u proleće i po mnogima je jedan od najboljih. Kao prvo, ritam je drugačiji zbog odsustva Vicka za bubnjevima (zamenio ga je Vlajko iz Bajaginih Instruktora), a tekstovi su opet bili fenomenalni, a muzika pretežno Bajagina (što se pokazalo kao dobitna kombinacija). Bajaga je napisao muziku za pet stvari, uključujući dve kompletno njegove "Kad hodaš" i "Večeras vas zabavljaju muzičari koji piju". Turneja, i pored sjajnog albuma, prolazi prilično loše. Ploča je prodata u, za tu godinu, rekordnih 120.000 primereka, i pored toga što je i zvanično bila proglasena "šundom" (otud znatno veća cena koštanja).

U toku leta dolazi do "raspada" benda kada miljenik medija Bajaga i Rajko bivaju izbačeni iz grupe. Naime, grupi je ponuđena svirka u Grčkoj gde je nuđen velik novac. Bora je preko Miše kontaktirap Rajka i Bajagu koji su na dogovorenom odmoru. Rajko, koji je već bio "optužen" da je loše svirao tokom turneje, odbija i Bora odlučuje da mu da otkaz. Bajaga je otprilike odreagovao "ako ide onaj koji me je doveo, idem i ja". Bora je sve "rešio" solomonskim proglasom u "Ekspres Politici" gde je izjavio da Bajaga i Rajko više nisu članovi Riblje čorbe.

U grupu kao zamene dolaze gitaristi Vidoja Božinović Džindžer i Nikola Čuturilo sa kojima snimaju novi album "Istina", 1985. godine. Na njemu se našla pesma “Pogledaj dom svoj, anđele”, koja je proglašena za pesmu decenije.

Već sledeće godine, objavljen je i album "Osmi nervni slom", sa pesmama “Prokleto sam”, “Jedan čovek”, “Amsterdam”, “Nemoj da ideš mojom ulicom”, “Južna Afrika '85 (Ja ću da pevam)”, “Tu nema boga, nema pravde”, “Crno je dole”. Posle objavljivanja ovog albuma, grupa pravi malu pauzu, koju su članovi iskoristili za rad na solo projektima.

1987. grupa snima deveti album "Ujed za dušu" sa pesmama “Zadnji voz za Čačak”, “Član mafije” i drugim. Iste godine, Bori Đorđeviću je suđeno zbog “vređanja radnog naroda Jugoslavije”, ali su optužnice odbačene.

Desetogodišnjica rada grupe (1988) obeležena je kompilacijom "Riblja čorba 10" i albumom "Priča o ljubavi obično ugnjavi", koja skoro da i nije imala političkih tekstova, već niz benignih tema: "Avionu, slomiću ti krila", "Ko te ljubi dok sam ja na straži", "Oko mene" itd. Kada su svi prognozirali prestanak rada grupe zbog personalnih promjena, grupa snima album "Koza nostra", na kojem su se kao gosti pojavili Džoni Štulić i grupa Azra. Album je doneo pesme "Al Kapone”, “Gde si u ovom glupom hotelu”, “Tito je vaš” i “Crna Gora, Bar”.

Nakon početka građanskog rata u bivšoj Jugoslaviji, Bora Đorđević je postao aktivni pristalica srpskih vojnika u Republici Srpskoj i Republici Srpskoj Krajini. Tokom ratnih godina, Riblja čorba je svirala u inostranstvu i objavljivala ploče koje nisu ostavljale dublji trag: "Labudova pesma" iz 1992. sa pesmom “Kad sam bio mlad”), "Zbogom, Srbijo" iz 1993. sa koje se izdvaja pesma “Zelena trava doma mog”) i "Ostalo je ćutanje" iz 1996. sa pesmama “Gnjilane” i “Ljubomorko”. 1996. Bora snima “Njihovi dani”, jedini album koji nosi njegovo ime, a ne ime grupa, a koji je usmeren protiv vlasti Slobodana Miloševića. Album je objavljen u Banja Luci.

1997. objavljen je album "Nojeva barka" sa pesmama “16 noći”, “Gde si”, “Nojeva barka” itd. Ovaj i sledeći album, "Pišanje uz vetar" ostavili su nešto dublji trag kod publike u odnosu na albume objavljene u ratnim godinama.

Nakon vanrednih parlamentarnih izbora 28. decembra 2003, Bora Đorđević je 2004. kao član Demokratske stranke Srbije imenovan za pomoćnika ministra kulture, ali je primoran da podnese ostavku 2005, nakon što je opružio novinara televizije B92 za špijunažu i anti-srpsku politiku.

Diskografija

Studijski albumi
Kost u grlu (PGP RTB 1979.)
Pokvarena mašta i prljave strasti (PGP RTB 1981.)
Mrtva priroda (PGP RTB 1981.)
Buvlja pijaca (PGP RTB 1982.)
Večeras vas zabavljaju muzičari koji piju (Jugoton 1984.)
Istina (PGP RTB 1985.)
Osmi nervni slom (PGP RTB 1986.)
Ujed za dušu (PGP RTB 1987.)
Priča o ljubavi obično ugnjavi (PGP RTB 1988.)
Koza nostra (PGP RTB 1990.)
Labudova pesma (Samy 1992.)
Zbogom, Srbijo (WIT 1993.)
Ostalo je ćutanje (WIT 1996.)

Lajv albumi
U ime naroda (PGP RTB 1982.)
Beograd, uživo `97-1 i 2 (Hi-Fi Centar 1997.)

Singlovi
Lutka sa naslovne strane / On i njegov BMW” (PGP RTB 1978.)
Rokenrol za kućni savet / Valentino iz restorana” (PGP RTB 1979.)
Nazad u veliki prljavi grad / Mirno spavaj” (PGP RTB 1980.)
Nesrećniče, nije te sramota / Zašto kuče arlauče” (PGP RTB 1987.)

Wikipedia

BORISAV ĐORĐEVIĆ - BORA


1. 11. 1952, Čačak

Muzičku karijeru započeo je u rodnom Čačku 1965. godine. Bilo je to vreme kad je gotovo svaka druga ulica u Čačku imala grupu. Prvi bend u kom je Bora svirao zvao se HERMELINI. Grupu su činili: Borko Ilić (solo gitara), Prvoslav Savić (ritam gitara), Aca Dimitrijević (bubnjevi) i Bora (bas i vokal). Grupa je uglavnom svirala po Čačku i okolini. Njihov prvi nastup bio je u okviru čajanke u školi, a svirali su klasičan repertoar toga vremena. Bora se potom selio po raznim grupama: DEČACI SA MORAVE, VESNICI LJUBAVI, SAFIRI, ČAČANSKI PLEMIĆI… itd.


MIROSLAV ALEKSIĆ - MIŠA

16. 8. 1953, Beograd

Muzičku karijeru započeo je u Beogradu 1970. godine. Prva grupa u kojoj je svirao zvala se ROYALI, a činili su je: Saša (klavijature), Spasa (bubnjevi), Srle (ritam gitara) i Miša (bas i vokal). Ovoj postavi se kasnije pridružio i gitarista Dragan Štulović - Štuks, kasnije član grupe S.O.S. Svirali su, uglavnom, na školskim igrankama u Jednaestoj beogradskoj gimnaziji. Godine 1970, u organizaciji emisije "Veče uz radio" održano je takmičenje školskih bendova na kojem su ROYALI zauzeli drugo mesto. Pobedila je grupa HRIST I LUCIFER, u kojoj su svirali Boris i Tucko, danas poznati režiseri. Sledeće godine Miša odlazi u Ameriku preko organizacije "American Field Service", da tamo završi četvrti razred gimnazije (Pikesville High School). Vrlo brzo se upoznao sa drugim muzičarima koji su pohađali istu školu, i tako je nastao rokabili bend pod nazivom SHI-MA-FUH (Ši-ma-fa) - što je bila skraćenica najčešće američke psovke (shit mother fucker).


MIROSLAV MILATOVIĆ - VICKO

9. 5. 1959, Beograd

Muzičku karijeru započeo je 1976. godine u Beogradu. Prva grupa u kojoj je svirao zvala se BORN, a činili su je: Željko Nikolić - kasnije član grupa ZEBRA i ROZE POZE (gitara i vokal), Vladimir Klipa (bas), Miodrag Živadinović - kasnije član VICKO BENDA (klavijature), i Vicko (bubnjevi). Grupa je u početku vežbala kod Gorana Milekića - Limuna, kultnog beogradskog bluz-gitariste, u Kumodraškoj ulici, a kasnije se prebacila u mesnu zajednicu, diskoteku "Palma" na Voždovcu, gde su i održavali igranke svakog vikenda. Pored Beograda grupa je svirala i po Vojvodini (Padina, Samoš, Starčevo). Krajem 1976, došlo je do promene članova, tako da je druga postava BORN-a izgledala ovako: Dušan Lazarević (bas), Željko Nikolić (gitara i vokal) i Vicko (bubnjevi).

VIDOJA BOŽINOVIĆ - DŽINDŽER


3. 10. 1955, Beograd

Muzičku karijeru započeo je u Beogradu 1974. godine. Prva grupa u kojoj je svirao zvala se DIM BEZ VATRE. U grupi su svirali: Laza (gitara i vokal), Svetozar (bubnjevi), Aleksa (bas) i Džindžer (gitara). Grupa je imala samo par nastupa, među njima jedan u klubu "Simonida" (Zvezdara teatar) u Beogradu. Posle godinu dana rada grupa se rasformirala. Godine 1975, Džindžer prelazi u grupu MIRJAN. Bend su činili: Pane (gitara), Marinko (bubnjevi), Zoran (bas) i Džindžer (gitara). Bend je postojao godinu dana. Već krajem 1976. godine Džindžer pristupa grupi POP MAŠINA, u kojoj je svirao njegov rođeni brat Svetozar Božinović - Zoran. Tadašnja postava POP MAŠINE izgledala je ovako: Dušan Petrović - Duda (bas), kasnije član GENERACIJE 5, Dušan Đukić - Đuka (bubnjevi), Zoran Božinović (gitara i vokal) i Džindžer Božinović (gitara).



NIKOLA ČUTURILO - ČUTURA

9. 7. 1962, Banatski Karlovac

Muzičku karijeru započeo je 1976. godine u Beogradu. Prva grupa u kojoj je svirao zvala se KREDIT, a činili su je: Igor Popović, kasnije član grupe JAKARTA (vokal), Časlav Stanković, kasnije član grupe LAKI PINGVINI (gitara), Srđan Đurić, kasnije član grupe LAKI PINGVINI (bas), Milan Bubalo, kasnije član grupe LAKI PINGVINI (bubnjevi) i Čutura (gitara).


ZORAN ILIĆ - ILKE

8. 9. 1959, Beograd

Muzičku karijeru započeo je u Beogradu 1981. godine. Prva grupa u kojoj je svirao zvala se BEZOBRAZNO ZELENO, a činili su je: Bojan Vasić - Vasa (bas), Dragoljub Spasić - Điđi (bubnjevi), Katarina Benedetić (vokal), Vojislav Bešić - Beške (gitara i vokal) i Ilke (gitara). Svoje prve objavljene snimke ("Bežim niz ulicu" i " Beograd") imali su na albumu ARTISTIČKA RADNA AKCIJA. Album je objavio Jugoton 1981. godine.

RADISLAV KOJIĆ - RAJKO

12. 4. 1956, Jarkovac - 11. 4. 1997, Beograd

Muzičku karijeru započeo je u Jarkovcu 1973. godine. Prva grupa u kojoj je svirao zvala se DEMONI, a činili su je: Stevan Karandž (ritam gitara i vokal), Spasoje Sredanov (bubnjevi) i Rajko Kojić (solo gitara). Basistu nisu imali, tako da su i Rajko i Stevan povremeno svirali bas-deonice na gitari. Ta grupa je uglavnom svirala igranke u Jarkovcu i okolnim mestima srednjeg Banata (Sečanj, Krajišnik, Jaša, Botoš, Neuzina). Sredinom 1974. godine, u organizaciji Borivoja Kneževića - Bobe (ex SVILEN KONAC) i Rajka, u Jarkovac je došla beogradska grupa MBG da svira igranke u jarkovačkom Domu omladine. U grupi su svirali: Tane (bas i vokal), Dragan (bubnjevi), Boba (gitara i vokal), Miki (gitara i vokal) i Milan (klavijature). Tada je Miki spavao kod Rajka u kući, tako da su po ceo dan svirali gitare, pa je Rajko dosta naučio od njega. Ubrzo, Miki je napustio MBG, a Rajko je došao na njegovo mesto. U toj postavi, MBG je svirao tri koncerta, i to u Botošu, Padini i Tomaševcu. Krajem 1975. i početkom 1976. godine, Rajko se preselio u Beograd, gde je - opet sa Bobom - napravio MBG II. Taj bend su činili; Milan (klavijature), Tane (bas i vokal), Dragan (bubnjevi), Željko (gitara), Boba (gitara i vokal) i Rajko (gitara)


MOMČILO BAJAGIĆ - BAJAGA

9. 2. 1960, Bjelovar

Muzičku karijeru započeo je u Beogradu 1974. godine. Njegova prva grupa zvala se T.N.T. Ime je dobila po družini iz kultnog stripa "Alan Ford", koga su članovi benda obožavali. Grupu su činili: Svetozar Čortan - Čoki (gitara), Zoran Stanarević - Čupko (bas), Dragan Đerić - Đera (bubnjevi) i Momčilo Bajagić - Bajaga (vokal). Prvi koncert grupa T.N.T održala je za Dan mladosti 25. maja 1974 u Beogradu. Ta svirka je bila i jedini nastup T.N.T-a u toj postavi. Basista je uskoro otišao, pa je Bajaga, pored vokala, preuzeo i bas gitaru. Posle raspada T.N.T-a, Bajaga se u leto 1976. godine našao u grupi OFI. Grupa je dobila ime po svom "idejnom vođi" Tomislavu Stojkoviću, zvanom Toma Ofinger. Toma je svirao klavijature, Đera bubnjeve a Bajaga je bio basista. Ova postava je imala prizvuk onoga što su u to vreme svirali EMERSON LAKE & PALMER. Ubrzo su u grupu došli novi pevač Živorad Milenković Žika i gitarista Kendža. U toj postavi grupa OFI je održala jedini koncert u Žikinoj Dizajnerskoj školi. Za tu priliku Žika je obrijao glavu, posuo je belim puderom i stavio bele rukavice. Pošto je Toma Ofinger ubrzo napustio bavljenje muzikom, grupa OFI se raspala, a Bajaga, Đera i novi orguljaš Dragan Pliško dali su se u potragu za gitaristom. Gitaristu su pronašli u Domu omladine, a čovek se zvao Radislav Kojić - Rajko. Po njegovom dolasku grupa je dobila novo ime GLOGOV KOLAC. Svoj prvi i jedini koncert održali su u Uljmi (Vojvodina) 1977. godine. Krajem 1978. godine, Rajko je doveo Bajagu u svoju novu grupu - Riblju čorbu. Bajaga je prešao sa bas-gitare na ritam-gitaru. Nova postava Riblje čorbe izgledala je ovako: B. Đorđević - Bora (vokal), M. Aleksić - Miša (bas), M. Milatović - Vicko (bubnjevi), R. Kojić - Rajko (gitara) i Bajaga (gitara). Bajaga je u Ribljoj čorbi bio od januara 1979. do jula 1984. godine. Za to vreme, dosta je radio i van matičnog benda. 1980. godine, pisao je tekstove za prvi singl grupe BULEVAR "Moje bezvezne stvari"/"Nemam ništa važno da te pitam". Izdavač singla bio je Jugoton.



VLADIMIR GOLUBOVIĆ - VLAJKO

4. 1. 1957, Beograd

Muzičku karijeru započeo je 1970. godine u Beogradu. Prvi bend u kome je svirao bio je pionirskog karaktera, napravljen za probe školskih priredbi. Već u prvom razredu gimnazije ušao je u grupu MAX. S njima je svirao po okolini Beograda, što im je sledećeg leta donelo angažman na moru. Svirali su uglavnom aktuelne domaće i svetske hitove. U to vreme Vlajko je svirao i u orkestru FOLKSDOJČERA u seriji "Salaš u malom ritu". Godine 1973, napustio je grupu MAX i prešao u grupu TILT. Grupu TILT su činili: Dejan Cukić (vokal), Nele Stamatović (gitara), Miroslav Cvetković (bas), Dušan Bezuha (gitara) a Predrag Jakovljević - Bata i Vlajko su se menjali za bubnjevima u različitim fazama. TILT je tada bio jedan od najpopularnijih beogradskih bendova.

VLADIMIR BARJAKTAREVIĆ - VLADA


22. 5. 1961, Beograd

Muzičku karijeru započeo je u Beogradu 1978. godine sa grupom ŽIZON. Grupu su činili: Živko Odabašić (bubnjevi) i Zoran Odabašić (vokal i bas), osnivači grupe, zatim Dragan (gitara) i Vlada (klavijature). Ova grupa je uglavnom svirala po mesnim zajednicama Čukarica i Banovo Brdo. Posle dve godine rada, Vlada je otišao u vojsku i grupa se raspala. Kada se vratio iz vojske, 1981. godine, počeo je da radi sa grupom ETEN, u kojoj su svirali: Vule (bas), Savo (gitara i vokal), Miša (bubnjevi ) i Vlada (klavijature). U studiju 13 Radio Beograda, grupe je napravila demo-snimke za dve pesme. Svoju jedinu svirku imali su na Brucošijadi u Beogradu, pored raznih drugih izvođača. Ubrzo potom, grupa se raspala, a Vlada je počeo da se bavi studijskim radom u studiju Andre i Gospe (A & G) i studiju Ratka Ostojića (Akvarius). Svoj prvi projekat, album "Uz rijeku" riječke grupe FIT, radio je 1988. godine. Na tom albumu Vlada je bio snimatelj, a producent je bio Milan Mladenović (EKV). Taj album objavio je PGP RTB.


NIKOLA ZORIĆ - NIDŽA

5. 3. 1981, Pančevo

Muzičku karijeru započeo je 1997. godine u Beogradu. Prva grupa u kojoj je svirao zvala se KAZNENI PROSTOR, a činili su je: Ana Mijušković (vokal), Bojana Vukadinović (vokal), Dušan Alagić (gitara), Srđan Vesić (bas), Aleksandar Radulović (bubnjevi) i Nidža (klavijature). Grupa je samo vežbala u studiju Zozon i nije održala nijednu svirku. Posle dva - tri meseca vežbanja postava benda se promenila. Ana i Bojana odlaze a Dušan preuzima ulogu glavnog vokala. Ova postava Kaznenog prostora je imala par nastupa u Beogradu, i to u Domu omladine i SKC-u.

Poslednja svirka ovog benda održana je 1999. godine u klubu St. James, u beogradskom Domu omladine. Posle toga, bend se raspao. Pored već pomernutog, Nidža je od februara 1997 godine član hora Braća Baruh. Sa tim horom je učestvovao na raznim festivalima, takmičenjima i koncertima. Obišli su Grčku, Sloveniju, Bosnu i Hercegovinu, Italiju, itd. Pored ovog hora pevao je i u horu Muzičke Gimnazije Mokranjac, horu FMU kao i u horu "Krsmanović - Obilić".