Gabrić sa 18 godina, 1949.
Nestor Gabrić (1931—1994)
Nestor Gabrić je pevač iz Srbije. Rodom je Hrvat. Poznat je kao izvođač narodnih pesama. Najviše je izvodio pesme iz Srbije, no pevao je i pesme iz Bosne (sevdalinke), Srema i Bačke. Većinom je snimao za zagrebački Jugoton.
Nestor Gabrić, interpretator narodnih pesama, bio je ogorčen na estradu. Imao je običaj da kaže: "Treba imati Boga ujaka da bi se na njoj opstalo".
Za svog pevačkog uzora ističe Vukašina Vuleta Jevtića, ali i on je takođe kasnije postao uzor mnogim potonjim pevačima. Pripadao je prvoj novosadskoj generaciji radio-pevača zajedno sa Julkom Kerešević, Svetislavom Vrbaškim, Dragicom Trbojević, Milicom Mijatović, Veselinkom Ivančević...
Zahvaljujući predusetljivosti kolege i prijatelja iz Radio Novog Sada, muzičkog urednika u penziji Dragana Tomića, došli smo do poslednjeg intervjua koji je 1992. dao Nestor Gabrić. On počinje sećanjem na dečaštvo, jer je na početku Drugog svetskog rata Nestor Gabrić imao tek nepunih deset godina.
Ostala mu je jedna ne ispunjena zelja a to je da se pojavi na naslovjoj strani nekog casopisa. Na zalost to nije doziveo.
TUŽNO VETRI GOROM VIJU
Tužno vetri gorom viju, goro zelena.
Vinogradi suze liju, tugo golema.
Imao sam jednu dragu, dragu ljubljenu,
Kitio je rosnim cvećem, ružom rumenom.
Ruža mi je uvenula, ruža rumena,
Draga me je ostavila, draga ljubljena.
Koj' će mi te draga ljubit', draga ljubljena,
koj' će mi te draga grlit', draga neverna?
KOSIO SAM SENO
Dragiša Nedović
Kosio sam seno dole kraj Morave
putem prolazile Moravke garave
Pit'o sam Moravu i bijelo stado
dal' će putem proći moje dete drago
Morava mi šapće: "Tvoja mila mala
dole pokraj vode u hladu zaspala".
Ja ostavih kosu, nek se suši trava
i poljubih lepu što u hladu spava.
Bookmarks