Nar – vocka za sva vremena

Nar – vocka za sva vremena


Ova voćna vrsta može da se gaji u tropskim i suptropskim, a najbolje u semiaridnim oblastima, u kojima su za vrijeme sazrijevanja visoke temperature. Sorte nara najčešće se klasifikuju u tri grupe prema ukusu, tj. odnosu šećera i kiselina u soku na slatke, slatko-kisele i kisele. Ima široku upotrebnu vrednost. U svijetu se godišnje proizvede 800.000 t plodova.


Smatra se da nar potiče s prostora nekadašnje Persije, odakle se proširio po čitavom suptropskom pojasu. Danas se najviše uzgaja u Tunisu, Turskoj, Egiptu, Španiji, Maroku, Iranu, Avganistanu, Indiji, Kini, Japanu, Kaliforniji (SAD) i Rusiji.

Procjenjuje se da je svjetska godišnja proizvadnja oko 800 hiljada tona plodova. U Crnoj Gori nar ili šipak, morganj, kalinka, uzgaja se od davnina i zajedno sa smokvom i maslinom jedna je od najstarijih gajenih vrsta. Po kvalitetu ploda poznat je šipak u okolini Bara, koji je dugo bio značajan izvozni artikal.

Izdrži niske temperature

Ova voćna vrsta može da se gaji u tropskim i suptropskim, a najbolje u semiaridnim oblastima, u kojima su za vrijeme sazrijevanja visoke temperature. U tom periodu nepovoljne su obilne kiše, koje uzrokuju pucanje plodova, posebno u zasadima koji nisu navodnjavani.

Gaji se kao grm ili manje stablo. Naraste do pet metara. Zbog osobine da pri osnovi stabla razvija dosta izdanka, češće se gaji kao žbun.

Otporan je na niske temperature i do minus 20 stepeni, što mu značajno proširuje areal uzgoja. Kisele i slatko-kisele sorte, koje dozrijevaju kasnije od slatkih, otpornije su na niske temperature.

Spada u grupu listopadnog suptropskog voća. Plod je okruglasta ili spljoštena bobica mase 300 - 800 grama. Pokožica je čvrsta, različite debljine koja zavisi od sorte, žuta do crvena. Unutrašnjost ploda je tankim pregradama podijeljena na segmente s mnogo sočnih zrna.

Uspijeva na različitom tlu

Lako se razmnožava ožiljavanjem zrelih reznica bez upotrebe fitohormona. Za ožiljavanje u pijesku reznice treba da su dobro zdrvenjene, zdrave i duge do 20 centimetara. Ako se ožiljavaju u zemlji, treba da budu duge najmanje 30 centimetara. Tada se bira rastresito tlo koje treba obraditi do 40 centimetara dubine.

Ožiljene prporke je noželjno presaditi u kontejnerske posude i njegovati još jednu godinu, da bi se dobile kvalitetne sadnice.

Uspješno se može gajiti na različitim zemljištima, često i na onim koja nisu pogodna za druge voćne vrste. Najbolji prinos i kvalitet postižu se na plodnom, rastresitom i dubljem tlu, gdje je potrebno tri do pet obilnih navodnjavanja u toku ljetnjih mjeseci. Ne podnosi teška i zbijena zemljišta.

Može se podići poseban voćnjak u kojem su sadnice na rastojanju 4 x 4 ili 4 x 3 metra. Česte su i žive ograde na razmaku 2,5 - 3 metra. Prilikom zasnivanja komercijalnih zasada potrebne su sve agrotehničke mjere predviđene za voćnjake. U toku mirovanja preporučuje se jedno dublje oranje, a u vegetaciji nekoliko plićih obrada da bi se uništili korovi i smanjila potreba za navodnjavanjem.

Veoma povoljno nar reaguje na đubrenje. Poželjno je svake treće godine dodavati stajnjak i svake kompleksna mineralna đubriva, do 1,5 kilograma po stablu, u zavisnosti od njegove veličine i starosti. Prihrana azotom mora biti pažljiva, jer prekomjerna upotreba može da izazove pucanje plodova u punoj zrelosti. Najčešće se koristi KAN u dva navrata, pola kilograma po stablu u punom rodu.

Nar – vocka za sva vremena



Redovna rezidba

Orezuje se svake godine. Tako se postiže formiranje željenog oblika i kasnije usklađuje odnos porasta i rodnosti. Formiranje uzgojnog oblika traje tri - četiri godine. Treba težiti da se dobije lijepo raspoređena krošnja čiji će svi dijelovi biti dobro osvjetljeni. Rod se formira na vrhovima tankih grančica, nastalih u prethodnoj vegetaciji na rodnom drvetu. Vremenom se rodnost prenosi u udaljenije zone krošnje i dolazi do izrođavanja, pa je potrebno rezidbom rod prevoditi na mladare izbile iz zona bližih osnovi krošnje. Ova voćka malo ili gotovo uopšte ne rađa u unutrašnjosti krošnje.

Sorte nara najčešće se klasifikuju u tri grupe prema ukusu, tj. odnosu šećera i kiselina u soku. To su slatke, slatko-kisele i kisele. Kisele sazrijevaju od kraja septembra do kraja oktobra. Moraju se brati u punoj zrelosti, jer rano ubrani plodovi nemaju mogućnost naknadnog dozrijevanja i nikad ne dostižu pravu vrijednost.

U crnogorskoj suptropskoj zoni gaji se više sorti. Najrasprostranjenija je "slatki barski", preko 80 procenata, a na oko 10 odsto površina je "šerbetaša". Sporadično se gaje "dividiš" (kisela sorta), "konjski zub", "mojdeški sitnozrni", "slatki tankokorac" i druge.

Sok pitomog nara sadrži 13-15 procenata šećera i 0,3 - 3,3 odsto organskih kiselina. Ima i vlakana, vitamina C i drugih sastojaka. Koristi se za svježu potrošnju, kao stono voće. Plodovi divljeg šipka su sirovina u proizvodnji sirupa za sok. Od ljekovite kore ploda priprema se čaj protiv dizenterije, a ako se osuši i isitni, zaustavlja krvarenja i suzbija crijevne parazite. Koristi se i za štavljenje kože zbog obilja tanina. Iz cvijeta se dobija jarko crvena boja.